Arhiv tekstova

Molitva za jedinstvo

Molitva je bila Isusov način komunikacije s Ocem. A jednu je zapisao i evanđelist Ivan, nju je Isus izrekao kada je došao njegov čas.

Zajedništvo

U ovoj Isusovoj molitvi posebno mjesto zauzimaju učenici. Kroz cijelo svoje javno djelovanje Isus priprema učenike da nastave njegovo djelo, što je posebno naglašeno u Ivanovom evanđelju. No, on ih ne priprema tako da im govori što će pričati ili što trebaju činiti nego ih poučava kako da ostanu povezani s njim, s Ocem, ali i međusobno. A sada, kada je došao čas da ih napusti, on se Ocu moli da pomogne učenicima da izvrše sve to što ih je tijekom boravka s njima poučavao: »Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi« (Iv 17,7-11). Isus moli za zajedništvo njegovih učenika međusobno, ali i zajedništvo s njim i s Ocem. To je ono što će im dati snagu da odole iskušenjima i raznim problemima, te sačuvaju Kristovu Crkvu do današnjih dana.
Dakle, ključno je zajedništvo. Učenici trebaju biti jedno, kako bi se sačuvali u svijetu i kako bi mogli biti svjedoci svega onoga što ih je Krist poučio. Samo njihovo zajedništvo već je svjedočanstvo. Na to smo zajedništvo pozvani kao Crkva. Prva Crkva slijedila je Isusov nauk. Njihovo zajedništvo bilo je izraz bratske ljubavi, kakva se nije mogla naći niti u jednoj drugoj zajednici. U takvom ozračju brisale su se staleške, imovinske, nacionalne i svake druge razlike. Jedino što je bilo važno jest vjerovati u Krista i ljubiti svoga brata. Takva zajednica mogla je pružiti svjedočanstvo, što vidimo po tome da su joj se, kako kažu Djela apostolska, danomice pridruživali novi članovi, unatoč progonima i neprihvaćenosti kršćanstva u društvu. No, ljepota zajedništva bila je privlačnija od svega. Mnogi, a posebno odbačeni i oni s ruba društva, htjeli su biti dio kršćanske zajednice, jer su znali da će tu biti prihvaćeni.
Zajedništvo prve Crkve je ono za koje je Isus molio. No, on ga ne moli samo za prva vremena, dok su apostoli još živjeli, moli ga za Crkvu do danas. Pogledajmo malo svoje zajednice. Ima li u njima bratske ljubavi i povezanosti, jesmo li svjedoci onoga zajedništva kojega bi svatko htio biti dio? Činjenica je da nije tako. Često se ne poznajemo dobro, a niti se želimo poznavati, dolazimo na svetu misu kao da je to naša osobna pobožnost, a ne slavlje zajednice. Ne znamo što našem bratu treba, što ga tišti, pa mu ne možemo ni pomoći, kao što su radili prvi kršćani, a još gore je što nas to i ne zanima. Ako se poznajemo, često smo posvađani zbog nekih sporednih stvari, zbog različitih razmišljanja. Zajedništvo razdire borba za prva mjesta i ljudska težnja za dokazivanjem. Moramo mijenjati naše zajednice, moramo misliti na Kristovu želju »da svi budu jedno«, jer samo tako možemo vršiti svoje poslanje na zemlji. U tome svatko treba poći od sebe, učiniti ono što sam može, promijeniti se, više se ugraditi u zajednicu, upoznati svoga brata i sestru s kojima dijeli klupu i zajedno moli na misi, inicirati aktivnosti koje će ljude povezati i zbližiti, učiniti da se upoznaju. Svatko treba dati svoj doprinos da Crkva uistinu bude Crkva, zajednica Kristovih vjernika. No, za to je potrebna molitva.

Molitva 

Bez molitve nema pravog vjernika. Preko nje mi komuniciramo s Bogom. Dakle, preko molitve mi se s Bogom povezujemo i ostajemo s njim u zajedništvu. Odlika prve kršćanske zajednice bila je postojanost u molitvi. Upravo ta postojanost povezivala ih je s Kristom i davala im snage da i u najtežim trenucima ostanu vjerni njemu, te da prevladaju sve nedaće i kušnje i, unatoč svemu, žive kao braća.
I danas vjernici žele živjeti svetim životom, žele slijediti uzore svetaca, ali ne uspijevaju. Molitva je jedina snaga koju vjernik može posjedovati, kojom može pobijediti svijet, jer je preko nje trajno povezan s Bogom, a Bog onoga tko se moli i traži ga nikada ne napušta. I ne smijemo zaboraviti snagu zajedničke molitve. Isus je rekao: »Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima« (Mt18,20). Ono što će nas učiniti zajednicom i još više povezati s Kristom je zajednička molitva.