Arhiv tekstova

Na koji način si možemo učiniti svoj život zanimljivijim razgovarali smo s učenikom četvrtog razreda Srednje politehničke škole »Lazar Nešić«, Vedranom Kuntićem. Opredijelivši se za smjer biotehnologije, krenuo je za kemijom, majčinim stopama. Sada se ponovno nalazi pred veliki raskrižjem života jer ga čeka odabir daljnje naobrazbe. Svoju budućnost vidi u Višoj školi za biotehnologa ili u učiteljskom pozivu. 

Primjer dobrog učitelja vidio je u Ivici Stipiću, te po uzoru na njega želi upisati ovaj studij u Somboru. Za sada je svoje područje interesiranja dopunio hobijima kojima ispunjava svoje slobodno vrijeme. Osim kamere, otkrio je svoju kreativnost koja tek sada počinje izlaziti na površinu.

MLADI I HOBI: Do prije dvije godine volio je s prijateljima pecati na Paliću. Najuzbudljivije mu je bilo, kako kaže, za vrijeme bombardiranja. Tada je ljeti išao svaki dan sam pecati. 

»Svega sam se nagledao. Otišao sam na Palić odmoriti se i uživati u svom slobodnom vremenu, no, nisam ni slutio da ću biti nazočan pri padu bombi u Palićko jezero«, priča naš sugovornik. 

Za Vedrana ovo nije bio prvi put da vidi nezgodu. Na Paliću je vidio i pad jedrilice u jezero kada je poginuo jedan Subotičanin. Osim uživanja u pecanju svoje ukućane znao je obradovati crvenperkom, šaranom i drugim sitnijim ribama, koje je i očistio za objed. Sada više ne peca u Paliću jer je voda postala jako zagađena. Novi hobi mu je snimanje, a sada već to planira i profesionalno raditi. Za taj mu je posao potrebna profesionalna kamera koju je upravo dobio za svoj osamnaesti rođendan, dobar računar i iskustvo koje upravo stječe. 

»Naučio sam nepisana pravila snimanja. S kamerom mogu praviti i fotografije. Ostaje mi samo da pratim kadrove s televizije i razvijam svoju maštu«. Presudnim ipak smatra biti u pravo vrijeme na pravome mjestu. Jedan značajan snimak može promijeniti čovjekov život. Živi u nadi da će mu se jedanput ukazati takva prilika u životu. Kamerom uglavnom prati događanja Hrvata u Subotici i tulume mladih.

»Mnogi sada moj trud i zanimanje ne uzimaju za ozbiljno, ali nisu ni svjesni da će poslije dvadesetak godina taj snimak puno značiti, jer po tomu će se vidjeti kako su se mladi nekad provodili te će se moći uspoređivati. Siguran sam da će se mladi za deset godina posve drugačije zabavljati i da će biti prisutno puno droge, budući da je već sada ima«, objašnjava Vedran Kuntić svoje viđenje budućnosti mladih. 

Vedran primjećuje kako se način zabavljanja mladih već sad polako mijenja. Klasične zabave poput igranki više nisu zanimljive, kao što su nekada bile. Danas se mladi zabavljaju uz »Grand« glazbu. Testirajući mlade na tulumima u HKC »Bunjevačko kolo« zapazili su da se mladež ne umije veseliti uz stranu glazbu, a od skora se pokazalo da je na stariju domaću, takozvanu ex-yu glazbu, daleko manji odaziv. 

»Doma volim slušati opuštenu stranu glazbu, a kad sam vani tad nemam određeno što ću slušati. Jedino nisam pobornik tehno-house glazbe. Volim puštati glazbu na raznim tulumima. Ono što u tim prilikama mogu vidjeti je prisutnost droge, a pri tome ne mislim samo na marihuanu. Jednom zgodom kad sam puštao glazbu na tulumu u toaletu na zemlji našao sam rabljeni špric od drogiranja. Među mojim prijateljima ne nalazim drogu. Kod odabira prijatelja najviše cijenim iskrenost, poštenje i savjest«, kaže mladi sugovornik. 

POTPORA: Obitelj mu dosta znači, osobito otkad ne živi s njima. Odlazio je često kod tetke koja je živjela sama. Ne tako davno pitala ga je želi li dvoriti je on je pristao. Tu ima dosta prostora za svoj rad, a svoju sobu često naziva studiom, što će možda i postati. Poslije svih dnevnih obveza voli se ispričati s roditeljima i ponekad mu znaju baš nedostajati. Brat Dinko krenuo je nogometaškim stopama, može se reći za Vedranom, koji se nije mogao time aktivnije baviti zbog naočala. Ponekad ode na utakmicu da proprati brata, pa voli dati i koji komentar. Osim nogometa išao je na plivanje, i to je volio, ali se suviše kasno zainteresirao da bi se mogao natjecati. 

  »U školi učim isto  kao i svi drugi đaci. Nisam odličan učenik, ali se trudim, jer mi je to osnovna obveza. Mog oca zanima kako mi ide škola, ali zbog prirode posla i odsutnosti, majka brine o mojim ocjenama.« 

Aktivan je u župi sv. Roka kod velečasnog Andrije Anišića, gdje je dugi niz godina ministrirao. Redovnim sudjelovanjem na vjeronauku za mlade ima priliku družiti se s dvadesetak mladih koji redovito dolaze. Privlače ga putovanja, dva je puta bio na susretu s papom Ivanom Pavlom, što mu je ostalo u najljepšem sjećanju. Vani izlazi na mirnija mjesta, a voli posjećivati koncertna događanja. Tako je s prijateljima prije tri tjedna našao na koncert Miroslava Škore u Osijeku. Gdje ćemo ga moći sresti u budućnosti, to ne znamo točno, ali vjerujem da će nas zabilježiti fokusom njegove kamere.