Arhiv tekstova

Skupština AP Vojvodine je 2001. godine formirala Anketni odbor za istraživanje stradanja stanovnika Vojvodine od 1941. do 1945. godine. Tijekom istraživanja, ispostavilo se da je stanovništvo Vojvodine, u gotovo istom broju, stradalo i u razdoblju od 1945. do 1948. godine, kaže za Danas profesor dr. Dragoljub Živković, predsjednik ovog Anketnog odbora. U Anketnom odboru je radilo trinaest ljudi, ali je surađivalo još tridesetak stručnjaka iz muzeja i arhiva. Bilo je kontakata s Muzejom Podunavskih Švaba u Ulmu, s Mađarima u Segedinu i Budimpešti, a i sa stručnjacima iz Zagreba. Nakon četiri godine, završeno je oko 80 posto terenskog istraživanja. Nisu sasvim obrađeni podaci za logore Bački Jarak i Molin. Također, potrebno je završiti terensko istraživanje na prostoru Bele Crkve i Pančeva. 

4Koje nalaze istraživanja biste posebno apostrofirali?

Do sada su bile prilično paušalne ocjene o broju stradalih. Mi smo poimence utvrđivali imena stradalih, pa stoga nema dilema o tome je li se jedno ime vodi na više mjesta. U anketnom listu se pored imena stradalog/stradale utvrđuju i godina rođenja, gdje je stradao, tko je egzekutor… Do sada smo došli do broja od 110 tisuća stradalih Vojvođana i Vojvođanki. Sva dosadašnja istraživanja su išla do brojke od 70 tisuća stradalih. Utvrdili smo i veoma velike razlike u pogledu tvrđenja koliko je ljudi stradalo iz koje nacionalne skupine. Važno je da kažem da ovo istraživanje pod stradalnicima (žrtvama) podrazumijeva ljude koji nisu nosili pušku, dakle nisu pripadali vojnim formacijama. Riječ je prije svega o djeci, ženama, starcima i mladim ljudima koji nisu htjeli nositi pušku. Nažalost, najveći broj stradalnika su sasvim nevini ljudi. 

4Kako ste istraživali stradanja ljudi u periodu od 1945. do 1948. godine? 

Dobili smo knjige svih logora. 

4Dakle, te knjige postoje. Gdje su bile do sada? 

Bile su sakrivene u muzejima, arhivima, sudovima, u privatnim zbirkama. Nitko se nije usudio dati ih istraživačima na uvid. Ali, kad je Skupština AP Vojvodine odobrila ovo istraživanje, ljudi su nam donosili. Prosto je nevjerojatno koliko se podataka nalazi u privatnim arhivima…

4Šta je za Vas bilo najveće iznenađenje u ovom poslu? 

Meni će ostati enigma strast likvidatora da ostavljaju tragove, da zabilježe koga su likvidirali. Ponekad je to tako brižljivo vođeno da ta činjenica budi znatiželju. Jedno vrijeme je važilo pravilo da tko god likvidira više »protivnika« tome slijedi unapređenje, nagrada. U tom grmu leži zec. Izvršitelji su bili nagrađivani, a statistika je bila potvrda njihove agilnosti… Brojna su svjedočanstva o tome da su zločini počinjeni kao obavljanje redovnih aktivnosti, hladno, racionalno, bez ikakve griže savjesti. Mnogi ljudi su na bazi podataka o počinjenim zločinima postajali ministri, dobivali promaknuća u službi. 

4Iz kojih nacionalnih skupina ima najviše stradalih?

Naravno najviše je stradalo pripadnika većinskog naroda, Srba. Oni su stradali tijekom Drugog svjetskog rata, a u razdoblju od 1944. -1948. kao »četnici«, »izdajnici«, »petokolonaši«, »bogataši«, »nepoštena inteligencija«… Po broju stradalih onda dolaze Nijemci. Ne mogu iznositi podatke dok ne završimo istraživanje. Ako se gleda pak postotak u jednoj etničkoj zajednici najviše je stradalo Židova, jer ih je stradalo 97 posto.