Arhiv tekstova
Izolirani, sami i pod zabranom kretanja
»Što da radim kada ne mogu biti s onima među koje sam poslan?«, kazao nam je fra Željko Paurić (73), gvardijan franjevačkoga samostana u Zemunu na pitanje kako provodi dane u prinudnoj izolaciji. Budući da je crkvena vlast u svih pet biskupija u Srbiji odredila da se od 19. ožujka u podne mise s narodom, kao i podjela ostalih sakramenata, te svi događaji u župama i katoličkim zajednicama koje pripadaju teritorijima tih biskupija odgađaju do daljnjeg, toga se pridržava i zemunski franjevački samostan. Ipak, fra Željko nije potpuno sam.
»Imam zemljaka i bivšeg župljanina koji povremeno dolazi kod mene i ostaje do dva tjedna godišnje, no sada nije tu već četiri mjeseca i ne može doći. No, nezgodnim spletom okolnosti, uz Božji prst, tu je moj drugi nekadašnji župljanin podrijetlom iz Bjelovara, s kojim sam nedavno bio u Osijeku na liječničkom pregledu i on me je vratio u Zemun. Utom je državna granica s Hrvatskom zatvorena, te se on ne može vratiti kući, a ja ne mogu dobiti svoje lijekove iz Osijeka. Ipak, redovito se čujem s vjernicima iz naše zajednice. Pozivam ih redom telefonom, a oni su sretni zbog toga. I ja tijekom dana primim puno poziva. Ima i onih koji se brinu oko toga treba li mi što, pa mi to donesu«, kaže on.
Na pitanje interesiraju li se za njega i poglavari iz Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Željko je, podsjećajući da su franjevačke zgrade na Kaptolu teško stradale u potresu, rekao da ga je prije tri tjedna zvao ekonom Provincije, interesirajući se za njegove potrebe. Fra Željka, teško bolesnoga, pozdravili smo u pripravi pastoralnoga listića koji svakog tjedna sprema i šalje zemunskim vjernicima. Kazao nam je da se sprema pročitati i upute Generalne kurije franjevačkoga reda o slavljima Velikog tjedna u izvanrednim uvjetima koji su zahvatili (i) franjevački red.
Imat ćemo što čitati
I vrata crkve Svih svetih u Irigu, kao i vrata kapela u tri iriške filijale (Vrdnik, Šatrinci, Dobrodol) privremeno su zatvorena. Župnik, preč. Blaž Zmaić (71) ipak ne miruje. Osim slavlja svetih misa, vrijedno završava drugi dio knjige o iriškoj župi.
»Prva knjiga publicirana je prije deset godina i stigla je do svih kontinenata, no sada sam se odlučio dopuniti je podatcima o slavljima jubileja koje smo imali na župi i filijalama, kao i svećeničkih jubileja. S te strane, ovo je vrijeme blagoslovljeno, no vjernicima s kojima sam se susreo samo na jednom sprovodu savjetujem da duhovno sudjeluju na misama koje se emitiraju putem medija. Svi oni su također stariji i imaju iste poteškoće u ovom vremenu kao i ja«, kaže Zmaić.
Kada jednom prođe, vrijeme izvanrednog stanja će ostati zapamćeno u hrvatskoj zajednici kao period intenzivnog publicističkog rada, budući da je i surčinski župnik preč. Marko Kljajić (70) zauzet lektoriranjem prijeloma njegove nove knjige Antimemoari – kako je umirao moj narod.
»Morao sam angažirati pomoćnicu koja odlazi do tiskare u Petrovaradinu, budući da to sam ne mogu. Odmah nakon Uskrsa knjiga bi trebala biti tiskana, a veliki sam optimist i da će još koncem ovog proljeća moći biti predstavljena javnosti. Uvjeren sam da će u osvjetljavanju skorije povijesti Hrvata u Srijemu izazvati pravi boom«, uzbuđeno kaže Kljajić.
Otvoriti ili zatvoriti crkve?
Nekoliko srijemskih svećenika potvrdilo je u razgovoru za naš tjednik da su crkve morali zatvoriti, između ostaloga i zbog toga što se u njih ulazi neporedno s ulice, bojeći se nedobronamjernih ulazaka i skrnavljenja enterijera, usprkos tomu što su upute crkvenih vlasti bile da se crkve ostave povremeno otvorene za osobnu molitvu i pobožnosti u vremenu kada nema misa s narodom. Preč. Julije Bašić (78), župnik salašarske župe Uznesenja Marijina na Bikovu kazao nam je da je broj vjernika u crkvi i prije proglašenja izvanrednog stanja bio vrlo mali.
»Sada ostajem u kući, a mlađe kolege zamolim da me zamijene u obredima sprovoda. Crkvu jednostavno ne možemo adekvatno dezinficirati i morali smo je zatvoriti«, kaže on.
Preč. Josip Leist, dekan Subotičkog novogradskog dekanata i palićki župnik, pak, odlučio je da crkva Blažene Djevice Marije, kraljice Svijeta na Paliću ostane, kao i uvijek do sada, danonoćno otvorena za vjernike namjernike.
»Pomoć Caritasa za Uskrs onima kojima je potrebna je već podijeljena«, kaže.
Uskrs, dojam je, svećenici, kao i vjernici, dočekuju u nezamislivo izmijenjenim okolnostima, još uvijek vrlo zatečeni. To što dobar broj njih spada u rizične starosne skupine kojima je od 18. ožujka apsolutno zabranjen izlazak i kretanje van kuće nije ih spriječilo da služe mise, pa čak i da postave opremu za prijenost misa putem interneta, zahvaljujući čemu imamo veliki broj ad hoc »liturgijskih« TV postaja. Prijenosi privlače, primjećuju svećenici, mnogo veći broj pratitelja nego što bude sudionika na nedjeljnim misama kada nije izvanredno stanje.
»Crkva će svoje članove čekati raširenih ruku kada sve ovo bude završeno. Pribojavam se da će nam trebati dosta vještine da ih vratimo iz virtualnoga svijeta koji je samo prinudni i privremeni način ostvarivanja kršćanskoga zajedništva«, zabrinuto razmišlja jedan ovdašnji svećenik.
Marko Tucakov
