Arhiv tekstova
Priče prije spavanja
Sredinom XIV. stoljeća, od 1347. do 1352. godine u Europi je harala kuga (lat. Atra mors) koja je svoje žrtve uzimala najviše u gradovima, naročito onim lučkim. Po povijesnim istraživanjima, izvor zaraze bila je Mesina na Siciliji u kojoj se usidrilo 12 brodova trgovaca iz Đenove koji su pobjegli iz Kafe na obali Crnog mora, koju su opsijedali Tatari s granice Kine. Među njima je također harala kuga, a oni su katapultima bacali mrtve u opkoljeni grad da tako slome otpor. Danas bismo to nazvali biološkim ratom. Na brodovima su svi bili bolesni ili mrtvi, pa kako ih se nije uspjelo staviti u karantenu, u roku od šest mjeseci je umrlo pola stanovništva na otoku.
Prva karantena
Prema nekim procjenama, u tom periodu je od ove bolesti umrlo 75 milijuna ljudi. Ovome je pridonijelo i to što je u to doba vladala velika nestašica hrane, pa su ljudi bili manje imuni na bolesti. Zabilježeno je da su ljudi negdje jeli domaće životinje i štakore. U predjelima koje je jače zahvatila ova pošast toliko je bilo mrtvih da su se groblja prepunila i mrtve su bez ikakve ceremonije pokapali u zajedničkim grobnicama. Tadašnji poznati načini liječenja nisu ništa pomagali, a i liječnici su odbijali liječiti bolesne bojeći se zaraze. Mnogi su zarazu smatrali grijehom prema Bogu zbog raskalašnog života ljudi i pojačanim molitvama su se molili Bogu, da ga umilostive. Drugi su, nazvani flagelati, kao hodočasnici išli od gradova do gradova, bičujući sebe. Naravno, i oni su prenosili zarazu. Bilo je i širenja lažnih vijesti, jer su tvrdili da je kuga rezultat urote Židova, koju su smislili i upravljali njome u španjolskom gradu Toledu. Grupa njih je u švicarskom Bazelu pod mukama priznala »njihove grješne namjere«. Ovu vijest kuriri su raznijeli po Europi, gdje su Židove ubijali i oduzimali im imovinu, napose u zemljama njemačkog govornog područja. Tada se spoznalo da je karantena najefikasnija obrana, i tako u to doba (1377. godine), u trgovačkom gradu Raguzi (Dubrovnik), je osnovana prva na svijetu karantena na otocima Mrkan, Bobara i Supetar u kojima stranci koji dolaze iz zaraženih krajeva trebaju boraviti 30 dana. Kasnije se, iz strateških razloga, karantena premiješta bliže gradu, to je skupina zgrada ograđena zidom i od grada odvojena 300 m koja se danas zove Lazareti.
Decameron
Velikoj epidemiji kuge možemo »zahvaliti« i nastanak jednog od najvećih književnih djela renesanse poznatog kao Decameron (grč. Deset dana), koje je napisao Giovanni Boccaccio u razdoblju od 1348. do 1353. godine, a u tiskanom izdanju objavljeno je 1492. godine. Ovo djelo sadrži 100 novela koju je Boccaccio pisao i za vrijeme kuge. Okvirna radnja ove zbirke je opisana u vrsti predgovora u kojem se prvo opisuje kuga u Firenzi, te se piše o nehigijenskim uvjetima i nedostatku zdrave pitke vode i kako su se ljudi ponašali ponekad suludo. Primjerice, bilo je onih koji su se zatvorili u svoje kuće i tamo su po cijeli dan bančili: bez ikakve mjere su pili i jeli. Drugi su bježali iz grada u druge gradove ili u sela. Mnogi su odlazili u crkve da se beskrajno mole. Tako se u jednoj crkvi susrelo sedam mladih dama, koje su donekle bile u srodstvu i dogovarale su se da odu iz grada. No, problem je bio što nisu imale muškarca koji treba voditi žene. U međuvremenu, dok se one dogovaraju, u hram uđu i tri mladića, također dalji rođaci koji su se pridružili damama. Sve u svemu, dogovorili su se da odu u jednu usamljenu ladanjsku palaču-vilu, koja je bila okružena šumom. Tu su odlučili svakog dana odrediti vođu grupe, koja ili koji će se starati u svemu (izdaje naredbe posluzi). Prije podne je svatko imao »slobodne aktivnosti«, ali u tri sata su se okupljali, uz jelo i piće, i svatko tko je bio »dežurni« trebao je ispričati deset novela na zadanu temu. Ovi sastanci su trajali deset dana (decameron), a deset puta deset su sto, pa odatle zbirka od sto novela. Poslije završetka priča, svatko je odlazio odvojeno na počinak, to tvrdi autor novela Boccaccio, da mu vjerujemo na riječ, ipak su to bili rođaci. Tema ovih pričica je sretna ili nesretna ljubav, nevjera mlađih supruga koje imaju stare muževe, pa su se udale na prisilu uz materijalni interes, raznorazne prijevare pustolova, ali i nepoštenih braća iz samostana itd. Kontroverzni talijanski redatelj Pier Paolo Pasolini s amaterskim glumcima-naturščicima je 1971. godine snimio film pod nazivom Decameron. Vjerujem da su mnogi čitatelji i gledali ovo djelo.
Kako je nekad bilo...
Zbog mnoštva umrlih javio se nedostatak radne snage, pa su plaće povećane, smišljane su nove efikasnije metode proizvodnje u poljoprivredi, a obrtnici su iznalazili nove, efikasnije tehnologije te je nastala potreba i za obrazovanjem radnika. Europi je trebalo 150 godina da vrati broj stanovnika na stanje prije epidemija kuge. U međuvremenu su se poboljšali i higijenski uvjeti, što je pridonijelo efikasnoj borbi protiv ove bolesti.
