Arhiv tekstova

Od samog svog nastanka u najprimitivnijem obliku – kao što su prethistorijsko trčanje i lov za plijenom (hrana), sport je ušao u najdublju »poru« ljudskog roda, ostajući (za veliku većinu) neraskidivi dio individualne osobnosti. Jer čovjek se s određenim sportom ili sportskom disciplinom upoznaje i susreće u najranijem dobu života, ostajući mu »vjeran« sve do konca svog postanka. Sve dok mu životna snaga omogućuje aktivnu participaciju svaki pasionirani sportaš, bilo aktivan ili rekreant, nastojat će da za svoju pasiju »ukrade« što je moguće više vremena (od svakodnevnih radnih i inih obveza), a kada starije doba uspori taj ritam, »ljubav« se nastavlja u pasivnoj povezanosti tj. pasioniranim gledanjem (uživo ili putem televizije). Jer sa sportom se živi…

AKTIVNO BAVLJENJE SPORTOM: Gotovo svako muško dijete, ali i veliki postotak ženske djece, zasigurno je u godinama predškolskog i školskog uzrasta pokušalo baviti se nekim sportom. Ovi prvi pokušaji neraskidivo su, u najvećem broju slučajeva, povezani s ličnim afinitetom jednog od roditelja (čitaj oca) i često su odraz njegovih neispunjenih osobnih pretenzija. U startu se, već u kućnom okruženju, otkrivaju prve predispozicije kod djeteta i sustavno nastoji razviti »inficiranje« za namijenjenu mu sportsku granu. Sve počinje sa zajedničkim gledanjem sportskih prijenosa i odlascima na određena borilišta i terene, ali poslije par »seansi« sport već sam čini svoje…

Nogomet se počinje trenirati već u petoj, baš kao i tenis, jer to su sportovi koji osim svoje neodoljive ljepote posjeduju i dodatni (čitaj finacijski) motiv za profesionalno bavljenje. A svaki roditelj, već u startu, vidi sebe kao budućeg menadžera. No, ona stvarna ljepota sporta ogleda se u činjenici da svaki istinski zaljubljenik, kada prestanu nerealane procjene o astronomskoj zaradi, unatoč svojemu možda i razočaranju, zauvijek ostaje u sportskoj disciplini koju je, uz pomoć roditelja ili samostalno, odabrao. Interesantno je da se u velikom broju slučajeva prvi sport (nametnut) vrlo brzo napušta i prema osobnom afinitetu se izabire drugi ili možda treći, u kojemu se ostaje zauvijek. Magija sporta najbolje i najjače počinje djelovati s prvim boljim rezultatima, bilo da se radi o pojedinačnom ili momčadskom obliku, i tada se dolazi do razvijanja »osjećaja ovisnosti«. Svaka pobjeda traži novu, a poraz razvija želju za sportskom osvetom – novom pobjedom, naravno uz neizostavni moment dodatnog i napornijeg vježbanja (treniranja). Uz sport i redoviti trening, ljudsko biće postaje znatno jača ličnost, jer se već zarana mora »boriti« za uspjeh, što predstavlja idealan uvod u stvarnu životnu borbu koja dolazi poslije perioda bezbrižne adolescencije. Također u periodu osobnog sazrijevanja i naponu tjelesne snage, koji su neraskidivo povezani, postižu se najbolji rezultati u brojnim sportovima. Ovisno o snazi osobnog afiniteta, volje, želje, ali prečesto i tjelesnim mogućnostima i samoj vrsti discipline, sportska aktiva traje maksimalno do perioda između treće i četvrte decenije života. A kada dođe vrijeme da svijet »ostaje mlađima« (snažnijima i boljima), aktiva se zamjenjuje rekreacijskim nastavkom, u znatno smanjenom obujmu angažiranosti, ali s jednakom ljubavlju i »strašću«…

PASIVA: Interesantno je, posebice u godini kada ćemo od lipnja mjeseca i početka SP u nogometu biti navijačkom groznicom prikovani za televizijske ekrane, govoriti o čovjekovoj privrženosti i tzv. pasivnim načinom bavljenja sportom. U prilog i obranu ove »znanstvene teze« najbolje govore milijuni navijača na svim sportskim borilištima i njihova bezrezervna odanost voljenom klubu i nacionalnoj vrsti. Jer gledajući, primjerice nogomet, stvara se osjećaj istovremenog »bivanja« na terenu, a ukoliko se gleda u adekvatnom društvu istomišljenika i dovoljnom količinom »adekvatnog« osvježenja, užitak je duplo veći. Jer onaj koji istinski voli sport, a zavolio ga je bez prisile, ostaje mu vjeran zauvijek. Igrajući ga ili gledajući – uopće nije važno.