13.01.2006
Rekreacija kao vid opuštanja
Profesoricu Ekonomske škole u Subotici Martinu Poljaković (1969.) često se može vidjeti kako igra tenis i trči u Dudovoj šumi, igra basket na terenima MEŠC-a ili redovito vježba aerobik. Uz svakodnevne školske obveze, katedru svog predmeta »Poslovna informatika« u trenucima slobodnog vremena najradije voli zamijeniti sportskim terenom ili prirodom, svečanu toaletu trenirkom, a cipele sportskim papučama. Jer, sport je bio i ostao zauvijek dio njezine svakodnevice.
4Kako ste i kada započeli svoje druženje sa sportom, koji je od aktivne discipline vremenom prerastao u redovitu rekreaciju?
Još kao malu djevojčicu otac me je vodio na nogometne utakmice, u tom sam dobu često zaigrala i sadječacima iz kraja, ali sam u desetoj godini počela aktivno trenirati tenis u TK Spartak iz Subotice.
4Koliko godina ste proveli na teniskim terenima u Dudovoj šumi?
Aktivnim tenisom sam se bavila sve do svoje devetnaeste godine, igrajući za sve selekcije ovog renomiranog kluba. Nažalost i danas mislim da sam puno više mogla postići, ali mi je taj nesretni back hand uvijek zadavao velikih problema i »on« je glavni krivac što nisam bolje iskoristila realni potencijal za ovaj lijepi sport.
4Što je uvjetovalo da prekinete s aktivnim igranjem i pređete u redove »rekreativaca«?
Kada sam upisala studij ekonomije uvidjela sam da neću moći uskladiti obveze na fakultetu i na teniskom terenu, i odlučila sam »žrtvovati« tenisku karijeru. U prvo vrijeme nisam se bavila nikakvom sportskom aktivnošću, ali sam postupno primjećivala kako nešto »škripi« i da se ne osjećam baš najbolje i da ne mogu redovito ni učiti. Osjetila sam nedovoljan protok kisika u mozgu i odlučila sam se vratiti sportu, ali sada bez ikakvih natjecateljskih ambicija.
4Uz tenis, tijekom svih ovih proteklih godina nanizali ste čitavu paletu raznih sportova kojima se i danas rekreativno bavite. Koji su to sportovi?
Uz tenis, koji istina najmanje i najrjeđe igram, redovito trčim (7-8 kilometara u dnevnoj ruti), igram basket, bavim se odbojkom, idem na dvije vrste aerobika (step i kick boks), a volim ponekad zaigrati i stolni tenis, te ukoliko mi vrijeme dozvoljava, odem na plivanje.
4U čemu je, po Vašem mišljenju, kvalitativna razlika između aktivnog bavljenja i rekreacije?
Rekreacija je za mene vid opuštanja i ne želim u taj »relaksivni« moment ubacivati nikakav rezultat. Baveći se svim navedenim sportsko-rekreativnim aktivnostima jednostavno tražim taj neki seratonin, hormon raspoloženja koji na taj način dobivam. Upravo zbog toga se i nastojim usporedo baviti s nekoliko sportova, jer kada bih odabrala samo jedan to bi ubrzo preraslo u određenu rutinu i obvezu, a tada to ne bi bilo »ono« što ja tražim od rekreacije.
4Kao žena i sportašica vjerojatno ste često u nezavidnoj situaciji da se morate rekreirati s muškarcima jer ne možete naći adekvatno žensko društvo. Zbog čega se žene mnogo manje rekreiraju od muškaraca?
Smatram da bi svaka žena morala pronaći barem jedan sat dnevno za sebe, sat u kojem bi se bavila određenom sportskom aktivnošću. Osobito što su žene mnogo više izloženije stresu nego muškarci. S obzirom da se, kod nas uopćeno, žene mnogo manje rekreiraju, prinuđena sam često igrati neki sport u društvu svojih sportskih drugara. Glede samog ženskog odnosa spram rekreacije mislim da je glavni problem u svijesti, točnije nemanju dovoljne svijesti o važnosti redovite potrebe uživanja u sportskim aktivnostima.
4Koliko Vam redovito bavljenje rekreacijom pomaže u kvalitetnom obavljanju profesorskog zanimanja?
U koliko primjerice radim drugu, poslijepodnevnu smjenu, kada poslije nekog prijepodnevnog sporta odem na svoje satove, osjećam se predivno i nikakav stres, s kojim se neumitno svakodnevno, prirodom svog posla, susrećem, ne može me izbaciti iz takta.
4Tijekom svih ovih godina upoznali ste nekoliko osoba koje su također, skupa s Vama, veliki fanovi svih navedenih sportova i rekreacije. Koje su to osobe s kojima dijelite zaljubljenost u sportsku rekreaciju?
Godinama se na svim mogućim sportskim terenima družim s Thomasom Šujićem, s kojim sam, dodatno, toliko kilometara pretrčala da se staza u Dudovoj šumi »ulegnula« najmanje 2 centimetra. Godinama igram rekreativno tenis i također trčim, sa svojom prijateljicom, liječnicom Livijom Kasap, te sa svojim bratom Dejanom, profesionalnim nogometašem.