Arhiv tekstova

U vrtu sa životinjama

Bolje zarađujete ako se bavite politikom nego prirodom i to me prilično uznemirava ovih dana. Uznemirava me zapravo činjenica da smo stigli do toga kako nisi informiran ako ne znaš tko je koji ministar, ali ako nisi informiran koja je ljepota u blizini ili zašto vrećica koja ti je ispala i odletjela u vjetar predstavlja prijetnju i po tvoj život, e pa to manje košta. Tko je u začaranom krugu (ne)važnosti pogriješio prvi i zakuhao nam sve ovako kako sada jest nije ni važno, sada se računaju samo posljedice. I uznemirenja.
Ne želim nametnuti uznemirujući ton teksu, ali me uznemirava kada ljubitelji prirode posjećuju zoo vrtove. Zapravo, uznemirava me zatvaranje životinja i još više njihov boravak u predjelima koji nisu prilagođeni njima po rođenju. Naravno, jasno mi je, oni kao mladunci budu dovedeni u zoo i za drugačije i ne znaju ali eto, uznemirava me. Ali ipak, posjećujem vrtove jer trenutno ne mogu drugačije vidjeti medvjeda, a to jako želim, ni vodenkonja, ni žirafu. Imam osjećaj da ako nekoga izostavim, mislit ćete kako imam priliku vidjeti, ali ne, ne mogu vidjeti ni bijelog lava, ni tigra, gotovo ni jednu zmiju, vrlo malo papagaja. A sve ih volim od reda. Tuljane, pingvine, magarce, lame, pelikane...

U Segedin, ali ne u shopping

Prošlog vikenda sam pozvana posjetiti Zoo u Segedinu. Opet dvojba: podržati li odlaskom zatvaranje životinja ili odoljeti. Ali gle, Zoo vrt u Segedinu je u programima za zaštitu životinja i prvi je u svijetu po broju spašenih životinja od izumiranja i to tako što im pruža dom, ali i mogućnost njihovog razmnožavanja. I lijepo mi je saznati da nastoje životinjama osigurati što više moguće prirodno okruženje, što, priznat ćete, nije ni malo jednostavno, ali sam pročitala u jednom intervjuu s ravnateljem vrta o njihovom sudjelovanju na raznim europskim projektima koji potpomažu ova ni malo mala ulaganja.
Dalje, imam potrebu istaknuti sve što sam našla lijepo o segedinskom Zoo vrtu i odmah dodati da ništa loše nisam ni našla. Naime, dom u šumarku Zoo vrta je našlo i krdo jelena iz Mezopotamije. Ne ulazim kako su se oni tu našli, ali su oni gotovo iščezla vrsta i sigurno je postojao jako dobar razlog za njihovo smještanje ovdje.
O tome kako tretiraju životinje govore i njihove dresure azijskih slonova i to ne za predstave nego da bi im uposlenici Zoo vrta mogli pregledati stopala, kljove, kao i nahraniti ih. Tako, ako su već zatvorene, ove životinje tretiraju kao živa bića ovdje.

Dan po mjeri 

Imali smo idealan sunčan dan koji je godio i nama i životinjama. Poznanstvo s gospodom crvenim pandama je na mene ostavilo poseban dojam, volim pande, prosto ih volim. Zapravo ih obožavam, one crne pande s bijelim. Malo me je zbunila crvena panda, čak sam mislila da je rakun, ali onda sam uhvatila jedan lijeni i pomalo blentavi pogled i sve mi je bilo jasno. Kad smo kod lijenosti, prilično lijen dan je imao i merkat koji mi je bio najsimpatičniji i koji se dugo dvojio: izaći iz rupe ili ne. Naravno, posebnu pozornost privlače vodenkonji i njihova graciozna tijela. Ne mogu se ne sjetiti onog crtanog filma iz moje mladosti u kojem su vodenkonji u suknjicama igrali balet i za to posebno vezujem izjavu moje mame koja je na moje maštanje o tome da postanem balerina imala asocijaciju ovog crtanog filma. Nikad nisam imala problem s tim, jer tako su nas pravili da budemo pivoti na tatu, a ne graciozni na mamu. No, nastavimo dalje, albino lava sam već spomenula ali nisam spomenula njegovo porijeklo koje smo razotkrili, otac mu je Francuz, a majka Beograđanka, a kad smo kod porijekla, vukovi su iz Južne Amerike.
Vrt broji oko 140 različitih životinjskih vrsta i više od 600 životinja, a kako imam više omiljenih fotografija, morat ću zaustaviti tekst.
Mnoge nas stvari mogu uznemiravati, ali je važno prihvaćati i u svemu pronalaziti najbolje verzije. Pisala sam o jednoj dobroj verziji vrta u tekstu o Berlinu, a ovo je jako dobar nastavak te dobre verzije.
Gorana Koporan