Tito Brezovački, kajkavski komediograf, rođen je 4. siječnja 1757. u Zagrebu, a umro 29. listopada 1805. godine u istom gradu.

Premda njegov književni rad nije opsežan, Brezovačkog smatraju najvažnijim hrvatskim piscem s kraja 18. stoljeća. Uz dramska djela koja ga čine iznimnom i jedinstvenom pojavom u kajkavskoj književnosti i hrvatskoj komediografiji, Brezovački je pisao i pjesme u kojima je iznosio svoje narodnjačke i rodoljubne poglede, a poslije im daje i satiričku intonaciju. 

Prvo njegovo scensko djelo, drama »Sveti Aleksij«, izvedena je 1786. godine. U njoj se još ne naziru prave autorove komediografske sklonosti. One će se mnogo jasnije očitovati u komediji »Matijaš grabancijaš dijak«, koja je prvi put izvedena u zagrebačkom Plemićkom konviktu 1804. U tom djelu Brezovački upozorava na poroke svojih suvremenika, njihovu gramzljivost, sklonost kartanju i raznovrsnim drugim ispraznim zabavama. Matijaš je izniman lik kojem autor pridaje neke nesvakidašnje, upravo nadnaravne osobine. 

Življa, raznovrsnija i bogatija koloritom je Brezovačkovljeva komedija »Diogeneš ili sluga dveh zgubljenih bratov«, u kojoj je glavna osoba Jožef Diogeneš, za razliku od Matijaša, ne samo živ, realan i cjelovit lik, već ujedno i pokretač i komentator radnje. 

Djela Tita Brezovačkog pisana su na kajkavštini koja sadrži mnogo elemenata iz tadašnjega govornoga jezika. Svoj istančani osjećaj za jezik i mogućnosti označavanja pojedinih likova dijalogom Brezovački iskazuje razlikama u izražavanju građana i seljaka te unošenjem nekih štokavskih riječi.