Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Subotica na vodi (druga faza)

Budući da živimo u predizbornom razdoblju, kao uvod ovom mom pisanju, neka posluži jedan stari politički vic. Tijekom kampanje neki političar dolazi u jedno mjesto držati govor na predizbornom skupu. Među ostalim, prisutnima daje obećanje: »Izgradit ćemo novi i ljepši most za vaše mjesto«. Sudionici zbora jednoglasno uzvikuju: »Pa naše mjesto nema rijeku!«. Političar se uopće nije zbunio i rekao je: »To uopće nije problem, izgradit ćemo i rijeku!«. Ovo što slijedi, pak, uopće nije šala. Naime, u drugoj fazi projekta »Subotica na vodi« vratit ćemo rijeku gradu. Sigurno se pitate kakvu rijeku, kada Subotica nema vidljiv vodotok ovakve vrste. Sudeći po starim mapama, grad je nekada (prije nekoliko stoljeća) jedna bezimena rijeka, bolje rečeno rječica dijelila na dva dijela. O tome jasno svjedoči i 21. točka vječitog ugovora s ugarskom Komorom: »Sadašnji posjednici ostaju na posjedu koji im sada pripada, s tim da katolici budu smješteni na jednoj, a pravoslavci na drugoj strani«. Tako je i učinjeno: desna strana rijeke pripadala je samo katolicima, dok su na lijevoj strani smješteni pravoslavci i ostale, nekatoličke konfesije (evangelisti, reformati) i Židovi. Ovo je zapravo bila zakonom određena prostorna segregacija. 
Ova rječica imala je rječnu dolinu široku od 200 do 500 metara (nazvana Mlaka)! Ona je u centralnom dijelu grada imala uređenu obalu i nastavljala je teći ulicom koja je nazivana i Folyó utca, to jest Rječna ulica (danas Prvomajska). Kao stabilan most preko nje služila je betonska Gabrić ćuprija, za koju se vezivao i jedan običaj novovjenčanih parova. Naime, »svježi muž« trebao je u rukama prenijeti mladu ženu, kako bi bila vjerna i da ne pravi »nestašluke«. Nisam čuo da je to važilo i za muževe. Ova rječica se ulijevala u Mali Palić. Ova činjenica je zapravo »projektna veza«, jer ako ponovo uspostavimo nekadašnje jezero, trebamo uspostaviti i rijeku da bi projekt bio cjelovit i da se razlikuje od drugih projekata na vodi. Znači, »Subotica na dvije vode«.

Kako rekonstruirati rijeku?

Moram priznati da (djelomična) rekonstrukcija nekadašnjeg vodotoka potječe od kolege mr. sc. Antuna Rudinskog, koji je predlagao da se u Strossmayerovoj ulici od parka ispred Gradske kuće do Beogradskog puta ponovo uspostavi nekadašnji vodotok. On je to i nacrtao i objavio u tiskanoj publikaciji. Ideja je inspirirala lokalne slamarke da od slame naprave sliku na ovaj način rekonstruirane Strossmayerove ulice. Sjećam se da je pokojni kolega arh. Gábor Demeter imao nekog udjela u stvaranju ove slike od slame. Budući da je Ante bio naš drug još na studijima, moj šef katedre (dok sam radio na Građevinskom fakultetu u Subotici) dr. sc. Ivan Hegediš i ja smo mnogo raspravljali o ovom projektu, pa je on nabacio ideju kako bi on volio od Kelebije doći čamcem pred Gradsku kuću, pa odatle do Palićkog jezera i tako sve do Tise. To bi zapravo bila potpuna rekonstrukcija nekadašnjeg vodotoka, koji je nacrtan na prvoj veduti grada iz 1697. godine. Ovaj projekt bio bi riješen slično kao Panamski kanal, s nekoliko akumulacijskih jezera, čije bi vodene površine bile na različitim nadmorskim visinama koje bi se svladavale prevodnicama. Prve bi spuštale ili dizale samo manje ili veće čamce, a od jezera Palić bile bi i brodske prevodnice. Projekt ovakvog plovnog kanala od Palićkog jezera do Kanjiže, kao narudžbinu, za potrebe grada je izradio József Kiss, projektant Velikog bačkog kanala još 1799. godine. Ovaj kanal je realiziran osamdesetih godina prošlog stoljeća, ali ne kao plovni nego samo kao kanal opskrbe vodom iz Tise za osvježenje jezera. Znači, po mišljenju starih i ovovremenskih stručnjaka, rekonstrukcija ovog vodotoka je moguća.

Koja je korist za grad?

Moram priznati da ovakav plan nije jeftin (kao npr. ni »Beograd na vodi«), ali će se višestruko isplatiti. Stvaranjem niza akumulacijskih jezera, mijenjat će se mikroklima, prije svega pjeskovitih površina. Ove bi akumulacije u sušnim razdobljima služile za navodnjavanje malih šuma oko njih i vinograda, pašnjaka, ne bismo trebali za ovu svrhu trošiti pitku vodu koja će sve više nedostajati. Prilikom ljetne provale oblaka ovaj sustav spriječit će plavljenje centra grada i ispod nadvožnjaka više neće plivati automobili. Proizvodi i sirovine dopremat će se vodom, što je najjeftiniji prijevoz koji ne zagađuje okoliš, jer će brodovi koristiti električni pogon, a mogu se poslužiti i jedrima. Luka za ove brodove bit će izgrađena na jezeru Mali Palić. Masa turista, koji vole vodene sportove, npr. vožnju kajaka i kanua, vrlo rado će koristiti ovu novu sportsku rutu. U šumama pokraj akumulacijskih jezera ovi sportaši će vrlo rado kampirati, pecati i kuhati alasku čorbu u strogo kontroliranim uvjetima zaštite od požara. Pokraj obnovljene rječice bit će izgrađene vile u nizu, okružene velikim parkovima. Svaka vila će raspolagati i s ulazom za čamce. Na koncu, citirat ću mog profesora iz predmeta betonske konstrukcije: »Današnje građevinarstvo može izgraditi sve što se zamisli, pitanje je samo vremena i novaca«. Nadam se da će, nakon izbora, novo gradsko rukovodstvo prihvatiti ovaj projekt, jer vremena će biti a i novac se može nabaviti. Samo treba htjeti i smjeti. 

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika