Na sjednici Koordinacije nacionalnih vijeća nacionalnih manjina odlučeno je da predsjedanje ovim tijelom, koje je do sada vodilo Mađarsko nacionalno vijeće, preuzme Bugarsko nacionalno vijeće. Dopredsjedavajući Koordinacije bit će Nacionalno vijeće makedonske nacionalne zajednice. To je vijest koju su objavili (malobrojni) mediji koji su izvijestili o sjednici koja je prošlog tjedna održana u Subotici. I ništa ne bi bilo sporno u ovoj vijesti da nije onoga iza, čime se mediji nisu ni bavili. A to su dvije izborne liste koje su se prvi puta pojavile prilikom izbora nacionalnih vijeća koja će u narednom razdoblju voditi Koordinaciju nacionalnih vijeća nacionalnih manjina. I ništa ne bi bilo sporno da nije ta druga lista formirana samo kako bi se onemogućilo hrvatskoj i albanskoj zajednici da preuzmu vodeću ulogu u tijelu koje okuplja sva nacionalna vijeća. Ali, krenimo redom. 
Na prošloj sjednici Koodinacije, na prijedlog Bošnjačkog nacionalnog vijeća, Hrvatsko nacionalno vijeće prihvatilo je da bude kandidat za mjesto predsjedajućeg. Po tom prijedlogu mjesto dopredsjedajućeg trebalo je pripasti Albancima. Takav je bio usmeni dogovor, koji je, pokazat će se, važio samo do momenta dok ono što je usmeno dogovoreno nije trebalo i službeno potvrditi, dizanjem ruke i glasanjem. Jer, mimo uobičajene višegodišnje prakse, na stolu su se, na samoj sjednici, pojavile još dvije kandidature: bugarske i makedonske nacionalne zajednice. A rasprava Makedonaca išla je u pravcu da na jednoj listi budu oni i Buragi, a na drugoj Hrvati i Albanci. Slučajnost? Rekla bih – ne. Jer svima je jasno da su sračunato baš tako posložene dvije liste. Jedna koja sigurno ne može proći i ona druga, na kojoj su manje »problematične« nacionalne manjine. Već pogađate: glasanje je bila samo formalna potvrda onoga što je negdje i s nekim već dogovoreno. Već (također) pogađate: rezultat glasanja očekivan. Hrvatska i albanska lista dobile su samo četiri glasa potpore. Osim njih samih podržali su ih Bošnjaci i Egipćani. Svi ostali, usprkos usmenom dogovoru, glasali su drugačije. 
Tako su na »elegantan« način Hrvati onemogućeni da preuzmu vodeću ulogu u Koordinaciji nacionalnih vijeća nacionalnih manjina, i to u godini kada se donose ili revidiraju akcijski planovi.
Tako se još jednom pokazalo kakav je odnos spram hrvatske nacionalne manjine, čak i u tijelu koje okuplja iste te manjine.
Ništa čudno, ako se samo sjetimo slučaja obrazovno-odgojnog centra na hrvatskom jeziku čijem osnivanju se (da vas podsjetim) protive neke nacionalne manjine. 
Z. V.