Arhiv tekstova

Tradicionalnim božićno – novogodišnjim gala koncertima koje su Vojvođanski simfoničari i Subotička filharmonija predvođeni maestrom Berislavom Skenderovićem, priredili posljednjih dana prošle godine u Novom Sadu, odnosno Subotici, uspješno je okončana još jedna koncertna sezona spomenutih orkestara. Za Subotičku filharmoniju protekla je godina činila devetu kontinuiranu sezonu, otkako je povratkom maestra Skenderovića u zemlju, 1997. obnovljen njezin rad, dok su Vojvođanski simfoničari, formirani 2001., gala koncertom u novosadskoj Sinagogi svojoj biografiji dodali još jednu, petu godinu rada. Ove su činjenice potvrda njihovog značajnog djelovanja na revitalizaciji tradicije simfonijskog glazbovanja u Vojvodini, a istodobno i dokaz kako na ovim prostorima postoje ljudi koji svojim profesionalnim znanjem umiju provesti ovako zahtjevne umjetničke projekte. Glede sumiranja rada dvaju simfonijskih orkestara u prošloj te njihovih planova u ovoj godini, kao i problemima s kojima se u svome radu susreću, razgovarali smo s njihovim umjetničkim ravnateljem i dirigentom Berislavom Skenderovićem. 

4Kakvi su vaši dojmovi nakon održanih koncerata u Novom Sadu i Subotici?

Mogu reći da sam vrlo zadovoljan održanim nastupima. Program je bio drugačiji nego prethodnih godina ali vrlo atraktivan. Ova godine smo imali gostovanje mariachi ansambla »Los Caballeros« iz Zagreba, koji su se odlično uklopili i u dva aranžmana koje je priredio Géza Kucsera mlađi. Na koncertima je gostovala i sopranistica Beata Trubin koja radi u Beču i Budimpešti, a koja je prošle godine imala zapaženu turneju po Japanu. Gošća je izvela i, u Subotici dosad neizvođenu, ariju »Kraljice noći« iz opere »Čarobna frula«, koju vrlo rijetko i dobri koloraturni soprani mogu izvesti.

4Iza Vas je trideset godina bogate internacionalne karijere. Bili ste voditelj orkestara u bivšoj Jugoslaviji, Njemačkoj, čak i u Južnoafričkoj Republici, te je za pretpostaviti kako ste se susretali s različitim principima i uvjetima rada. Kakav je princip rada orkestara na čijem se čelu trenutačno nalazite?

Rad Subotičke filharmonije i Vojvođanskih simfoničara je baziran na »staggione« principu. To su, doslovno prevedeno, sezonski orkestri. Osnovni razlog takvog načina djelovanja jest, prije svega, u neimanju dovoljno sredstava da se izdržava jedan stalni profesionalni orkestar. Ovo ne znači da oni nisu profesionalni orkestri, naprotiv, samo s činjenicom da djeluju u jednoj skraćenoj sezoni. Subotička filharmonija ima četiri godišnja premijerna koncerta, a Vojvođanski simfoničari šest takvih koncerata. Dobra strana ovakvog funkcioniranja orkestara je da ne postoji ona negativna strana institucije, u kojoj umjetnik kada jednom uđe u orkestar, tu ostaje do mirovine. Ovo su umjetnička tijela gdje mora  postojati fluktuacija i gdje jedino mjerilo jeste upravo kvaliteta. Sa druge strane ovo je i šansa za mlade glazbenike da se dokažu u jednom profesionalnom orkestru i steknu iskustvo. Upravo zbog toga su i mnogi orkestri u Europi tako formirani, gdje se po sezoni okuplja jedna ekipa koja može da iznese određeni program. Tu sam kao umjetnički ravnatelj u prednosti, jer mi takva koncepcija omogućava da biram glazbenike koji mogu doseći postavljene kriterije. A mišljenje je stručne kritike, da smo dosadašnjim nastupima ovih dvaju orkestara, dostigli visoku, mogu slobodno reći, europsku razinu kvalitete i na taj način, makar preko glazbe, ušli u Europu.

4Opće je poznato kako djelatnike u oblasti kulture prati niz različitih problema. S kakvim se poteškoćama u radu Vi i Vaši orkestri susrećete?

Kada su ekonomske prilike u jednoj zemlji loše onda su prvi na »udaru« umjetnost i kultura. Ipak nekako uspijevamo u ovakvim okolnostima dati maksimum, jer kvaliteta ne smije trpiti. Na žalost, mogu  reći i to, kako zbog načina rada trpim i određene kritike. Pojedinci mi zamjeraju što u Subotičkoj filharmoniji nisu isključivo Subotičani u orkestru. Mislim da je to neka vrsta lažnog lokal-patriotizma koji je u svijetu davno nadvladan. To je jednostavno nemoguće, jer nemamo dovoljno dobrih glazbenika u Subotici koji bi mogli  ispuniti zahtjeve kvalitetne izvedbe, te bi insistiranje na tome dovelo samo do urušavanja dostignute kvalitete. Razlog tome bi možda trebalo potražiti u Muzičkoj školi, koja u posljednjih dvadeset godina – sa izuzetkom nekih profila, primjerice pijanista i čelista – nije odnjegovala dovoljno kvalitetnih violinista i violista koji su baza i kadar neophodan za formiranje orkestra. Ipak, važno je napomenuti da polovicu ansambla čine Subotičani, te da je takav slučaj često prisutan i u svijetu. Kada sam primjerice radio u Cape Town Philharmonic Orchestra, u orkestru je bilo najmanje glazbenika rođenih u tome gradu. Naravno, da bih ja želio i bilo bi mi drago, a tome i težim, da se u Subotici u dogledno vrijeme stvori jedna baza gdje bi profunkcionirao stalni orkestar, kako je to nekada bilo i gdje bi postojala motivacija da ljudi studiraju kako bi našli mjesto u orkestru. Na žalost, za to je potrebno vrijeme jer se jedan kvalitetan glazbenik ne stvara od danas do sutra! Važno je da autoriteti koji su na vlasti prepoznaju značaj ovakve zaostavštine jer Subotička filharmonija za dvije godine slavi svoju 100-tu obljetnicu i kao takva predstavlja najstariju ovakvu instituciju u zemlji. Slična situacija je i u Novom Sadu, premda je tamo veći izbor glazbenika. Naši su interesi kvaliteta i pružanje jednog europskog standarda u ovoj sferi glazbe. Također, postoji i problem prostora u kojima bi filharmonija izvodila svoje koncerte. Otkako smo u Subotici izgubili kazališnu dvoranu, Velika vijećnica u kojoj se održavaju koncerti čini se nedovoljno velikom da primi svu publiku koja želi doći. Nadam se da bi subotička Sinangoga mogla biti brže renovirana i postati  multimedijalni prostor s kapacitetom od preko tisuću mjesta, čime bi bio riješen problem dvorane dok ne bude teatra. Na isti način je riješen problem prostora i u Novom Sadu gdje koncerte dajemo, također, u Sinagogi. 

4Što možemo, glede koncertnih aktivnosti simfoničara koje vodite, očekivati u novoj sezoni? 

Subotička filharmonija će, nadam se u ovoj godini, dobiti sredstva za četiri premijerna koncerta, što predstavlja minimum da bi održala svoj rad. Interes postoji i mislim da Subotica ima publiku koja zna da cijeni kvalitetu. Što se tiče gala koncerata, Subotica je prva počela ovu tradiciju, a kroz koju je prošlo mnogo internacionalnih umjetnika i ansambala, te se nadam da ćemo ove godine na adekvatan način proslaviti taj desetogodišnji jubilej. Svake godine se trudim da to bude jedan atraktivan program koji je uvijek osvježen s novim skladbama. Vojvođanska filharmonija će ove godine imati jednu bogatu sezonu. Gostovat će inozemni solisti i dirigenti a nastavit ćemo i s povećanjem broja koncerata, te se nadam da ćemo kao orkestar, kao što je to u samom startu zamišljeno, i dalje uspješno reprezentirati Vojvodinu. Volio bih da ovdje u Subotici imamo više koncerata, da mogu da dovodim više internacionalnih solista, pa i gostujuće dirigente, jer to poboljšava rad orkestra. Na tom planu sam uspio u Novom Sadu i mislim da smo na dobrom putu da uskoro krenemo na turneje. Ljetos smo imali čast otvoriti  Kotor – Art festival. To je bio jedan značajan događaj s obzirom na noviju povijest ovih prostora i sve ono što nam se događalo, jer su tri nacionalne televizije – hrvatska, crnogorska i srpska – izravno prenosile  koncert. 

4Sredinom prosinca  formiran je Savjet za kulturu u okviru Izvršnog vijeća AP Vojvodine, čiji ste i Vi član. Tko je još izabran u ovo tijelo i koja će u budućnosti biti njegova funkcija?

Savjet čine predstavnici ustanova kulture, ugledni akademici i poznati umjetnici iz različitih oblasti. Pokraj mene, iz Subotice su članovi i Zoltán Siflis, kao filmski stvaralac te naš doajen, povjesničar umjetnosti Bela Duranci. Osnovna funkcija novoformiranog savjeta jeste da dugoročno kreira kulturnu politiku Vojvodine u svim segmentima kulturnoga i umjetničkog stvaralaštva. 

4Kakvi su, osim već spomenutih u okviru dvaju orkestara, Vaši profesionalni planovi za 2006. godinu?

Kalendar mi je vrlo popunjen i gust. Koncem siječnja idem po treći puta na turneju po Meksiku. Ove godine nastupam s njihovim najvećim orkestrom OFUNAM, a također ću i s komornim orkestrom Bellas Artesa prirediti dva koncerta. U svibnju gostujem u Kanadi, gdje ću nastupiti s filharmonijskim orkestrom iz Oshawe, u rujnu imam gostovanje u Santiago de Chileu, u listopadu u Bruxellesu, a tijekom ove i sljedeće sezone očekujem pozive za Kinu i Japan, odnosno Shangai i Tokyo.