Poslije kraće i teške bolesti preminuo je osnivač i glavni urednik tjednika Vreme Dragoljub Žarković (1951. – 2020.). Glavni urednik ovog tjednika bio je od 1991. godine, a prije toga je bio novinar i urednik u novinskim kućama Politika (1974. – 1987.) i Borba (1987. – 1990.). Bio je i radijski komentator Slobodne Europe i pisao povremeno i za čitav niz listova u Europi. Predavao je na beogradskom Fakultetu političkih nauka. Bio je prvi predsjednik Udruženja profesionalnih novinara Srbije.
Novinar Vremena Nedim Sejdinović kaže kako biografski podaci nisu dovoljni da dočaraju Žarkovićevu uredničku i novinarsku lucidnost, talent i karizmu.
»Samo jedan biografski detalj, koji kazuje da je Žarković bio najzaslužniji za pokretanje i dugogodišnje opstajanje možda najboljeg medijskog projekta na području Srbije Vremena, dovoljno govori o njegovoj ljudskoj, novinarskoj, uredničkoj i menadžerskoj veličini. Njega je krasilo i ono što je iz naših medija skoro u potpunosti nestalo, a to je da urednici štite svoje novinare, da su neka vrsta gromobrana od udara ‘odozgo’. Žarković je znao primati udarce koji su bili namijenjeni i njemu i novinarima Vremena, često zadržavajući to za sebe, ne opterećujući kolege tim ‘efemerijama’. O njegovom novinarskom nervu, o tome kako je kao mlad postao urednik, o njegovoj prodornosti i promućurnosti bilo je ovih dana mnogo riječi, pa se ne bih ponavljao. Ipak, kada se razgrnu sve te priče, iza njega ostaje ogroman monument, a to je Vreme i njegovi urednici i novinari. Siguran sam da će o našoj suvremenoj historiji neke buduće generacije saznavati iz tekstova Vremena.« 
Žarković je bio veliki pobornik teorije da osim osnovnih novinarskih pitanja – tko, što, gdje, kada, kako i zašto, treba uvesti i sedmo – a to je »u čijem je to interesu«. Sejdinović misli da je i to važno novinarsko pitanje.
»On je znao da naša društvena i medijska scena podsjeća na krimić, i da ćeš najbolje razgrnuti stvarnost ako pratiš tokove novca i interesa vezanih opet za novac. Znao je da živimo u ogoljenom društvu u kojem ne postoji odanost idejama već samo neutaživa volja za moć i benefite koja ona donosi. Kada bi naši novinari poštovali to pravilo, kada bi građanima objašnjavali stvarnost odgovarajući i na to Žarkovićevo pitanje, mnoge stvari bi ljudima bile jasnije i ne bi nasjedali na jeftine fazone naših nesretnih elita«, kaže Sejdinović i naglašava kako je na određeni način Žarkovićevo pisanje imalo utjecaja na njega kao novinara.
»On je novinar koji je vidio iza vijesti, a Vreme je tjednik koji me je na neki način formirao. Taj spoj ozbiljnosti i lapidarnosti, erudicije i privrženosti novinarskim načelima velika je rijetkost, ne samo u našoj zemlji već i u cijeloj regiji. Mnogi projekti u regiji sličnog tipa prestali su postojati, a Vreme još traje. Zahvaljujući Žarkoviću i njegovim suradnicima.«
Zvonko Sarić