Arhiv tekstova

olekcionara iz Osijeka i okolice, ali i iz Poreča, Dubrovnika, Zagreba, Virovitice, Našica, Đakova, Vinkovaca, Vukovara i Belog Manastira. Mnogobrojnim posjetiteljima ni kiša nije smetala, pa je poveliki parking u Tvrđi, uz Dravu, bio prepun automobila već od ranih jutarnjih sati. Bilo je tu za svakoga ponešto, od rimskoga novca i starih poštanskih maraka, starih razglednica i knjiga do rijetkih slika nizozemskih majstora i ručno rađenog porculana, unikatnog stakla, zbirki starog oružja i nakita.

Među brojnim starinama našla se i knjiga iz 1945. godine, »Vodič kroz Osijek«, a čim ju počnete listati nailazite na nazive ulica, među kojima je čak 2/3 preimenovanih. Tek su rijetke zadržale stare nazive, kao primjerice Divaltova, Vukovarska, Zmaj Jovina, Cvjetkova i još neke, što nam slikovito govori da su uvijek, i prije i poslije, pobjednici posezali za promjenama naziva i prilagođavali ih svojemu vremenu.

OD POSJETA DO KOLEKCIONARSTVA: »Moram vam reći da je na moju inicijativu pokrenut ovaj sajam«, bez lažne skromnosti kaže osječki kolekcionar i trenutačni vlasnik Bastiona Darko Šimurina, »pa evo, već u prijepodnevnim satima možete vidjeti koliko se tu ljudi okupilo i koliko Osječani cijene starine. Vjerujem da će to prerasti u našu, osječku tradiciju, i da će na svakom novom sajmu biti sve više posjetitelja, i to ne samo iz Osijeka, gdje nas imao 50-tak ozbiljnijih, već i iz čitave regije. Značajno je i to, da vrlo često posjetitelji postanu i kolekcionari.

Na upit što on sve nudi posjetiteljima, Šimurina kaže da je tu Strossmayer, istina, litografija, koja doseže cijenu do 150 kn, zatim Hohnerova harmonika sva u sedefu, naručena polovicom prošloga stoljeća za bogatoga glazbenika koja vrijedi i do 1.000 eura, zatim radio-aparat, lampaš, prva serija zagrebačkog RIZ-a, koji je još uvijek u funkciji itd. Ove lampe su od 150 do 200 kuna, a ćupovi od 100 do 150 kn. Preslica iz 1900. godine staje 500 kn. Kod preslica se po boji i šarama znalo iz kojega su sela, kao i po sanducima za rubinu. Ovaj kobiljaš je šokački sanduk za djevojačku spremu, ovaj s plavim šarama je slovački a ovaj s geometrijskim likovima je njemački… Ima doista tu za svakog po nešto.

VRIJEDNE SITNICE: Vrlo bogati štand Željke Klesner opsjedaju posjetitelji. »Porijeklom sam iz Dubrovnika, živim u Zagrebu a prvi puta sam u Osijeku. Imate divan grad, barem koliko sam mogla vidjeti od Čepina prema centru i ovamo, a ova vam je Tvrđa božanstvena. Istina, mogu se još uvijek vidjeti tragovi rata, ali ja sam iz Dubrovnika pa mi je to poznato. To što upravo gledate, sve su ženske stvari između dva rata, mada imam predmeta i iz razdoblja od 1850. do 1950. godine. Ima ‘rozentala’, ‘art-decoa’, prilično je očuvano i sve je ručni rad, staklo, bižuterija, porculan. Zatim šalice za juhu i komplet servis za ručavanje, »rozental« iz 1930. godine, piate za kolače »art-deco« iz 1920., ženske tašnice od krokodilske kože iz 1940. godine te bižuterija od 1890. do 1930. godine. Ima tu zlata, srebra, broševa, koje su gospođe nosile na košuljama, kaputima, šeširima, i gospođice, naravno«, kaže Dubrovčanka Željka Klesner.

Sljedeći štand odiše šokačkim štihom a vlasnik Branko Petrović iz Valpova hvali se kako je kolekcionar još petnaeste godine života. 

»Ove tegle za kiselo mlijeko prodajem po 20 kn, ćupovi za pekmez su po 50 kn, a ove su klompe stare sto godina i vrijede 100 kn. Petrolejke nisu tako stare, tu negdje oko 50-tih godina prošloga stoljeća kada je u naše krajeve došla struja, pa nisu ni skupe, a sanduci za rubinu stari su i do 150 godina. Ovaj mali cijenim 300 kn a ovaj veći je kobiljaš i cijenim ga 500 kn. Zaradi se, kako kad«, kaže Valpovčanin Branko Petrović.

PRIGODA ZA UPOTPUNJAVANJE ZBIRKI: Lijep, željezom okovan sanduk, ali ne za rubinu, već sanduk za slike čuvenoga slikara Stolnika nudi Ivan Branko Nikolić. »Pri povratku sa izložbe iz Pitsburga, sanduk se zagubio u Rijeci, poslije je išao na aukcije, i evo ga danas kod mene. Nudim i brončanu plaketu Tita, narod dođe zagleda, ali nitko ne kupuje. Osjeća se još neka nevidljiva barijera, čak se i osvrću oko sebe kad zagledaju plaketu. Tu su razne lampe iz različitih perioda, pa i ovi željezničarski lampaši negdje iz 60-tih godina. Moram vam reći da sam kolekcionar kojega zanimaju lampe i svjećnjaci, ordenja i medalje, a ima tu i drugih stvari, onako uzgred. Tegle i ćupovi su sastavni dio etno-zbirke i karakteriziraju povijest grnčarstva Slavonije od polovice 19. do polovice 20. stoljeća, a ovaj je ćup recimo iz 1890. godine, majstor se potrudio i upisao svoje ime i godinu nastanka. Karakteristika grnčarije iz toga razdoblja je da su majstori ugrađivali novčić, pa kada je protreseš, čuje se zveckanje, a to je pouzdan znak vremena nastanka ćupa. Tu su i klizaljke iz polovice prošloga stoljeća, posljednja riječ tehnike u to vrijeme, pa si mogao na led ali i kod ortopeda, a koliko sam od mame dobio batina kada se sav izubijam, da i ne govorim«, kaže Ivan Branko Nikolić. 

Tomislav Barlović iz Josipovca kod Osijeka nudi numizmatiku, filateliju, stare fotografije i razglednice, stare knjige i note te mnoštvo starih predmeta. O sudjelovanju na ovome sajmu Barlović kaže: »Sudionik sam svih dosadašnjih sajmova antikviteta i svih osječkih skupova kolekcionara, filatelista i numizmatičara. Ne dolazim samo zbog zarade, već i zbog prilike da upotpunim svoju zbirku. Smatram da su ovi susreti zanimljivi, kako za nas kolekcionare, tako i za mnogobrojne posjetitelje«.