Arhiv tekstova

Sluga Gospodnji

Liturgijsko vrijeme koje je nastupilo je vrijeme kroz godinu i nalazi se između božićnog i korizmenog vremena. I kao što ono povezuje ova dva značajna liturgijska razdoblja, tako ih simbolički povezuju i čitanja druge nedjelje kroz godinu. U njima se otkriva smisao Isusova rođenja i njegove smrti. Rodio se da bude »svjetlo narodima« i »spas do nakraj zemlje«. Taj Božji spasenjski plan za cijeli svijet nagoviješten je već u Starom zavjetu, a u Isusu ima svoje potpuno ispunjenje, jer on je onaj koji »odnosi grijehe svijeta«. Isusova zadaća je ljude izmiriti s Bogom, riješiti ih svega što ih od Boga udaljava. Došao je otkupiti grješnog čovjeka, a to je mogao jedino svojom žrtvom na križu. Tako je u potpunosti ispunio Božji plan i donio spasenje svijetu.

Najava u Starom zavjetu

Prorok Izaija govori o Sluzi Gospodnjem, a on je potreban svijetu upravo zbog njegovih grijeha. Taj naziv u Starom zavjetu bio je privilegij, a dobivali su ga proroci koji su surađivali s Gospodinom, bili prenosioci njegove poruke i tako suradnici u njegovu djelu spasenja. Onaj koji je bio sluga Gospodnji imao je za cilj od cijeloga naroda učiniti vjernog slugu, koji će svojim svjedočenjem donijeti svjetlo drugim narodima.
Izraelski narod se dugo nalazio u progonstvu, te im je vjera slabila. Bilo im je teško prihvatiti da je njihov moćni Bog dopustio da ih porobi narod koji vjeruje u izmišljene bogove. Činilo im se u određenim trenucima da su bogovi drugih naroda ipak moćniji od njihovog Boga. Nošeni takvim mislima i osjećajima, Izraelci su počeli padati pod utjecaj poganskih naroda. Tako su iznevjerili Savez sklopljen s Bogom i zadaću koju su od njega dobili. Zato ih prorok Izaija poziva da se sjete svoje uloge među narodima i Saveza sklopljena s Bogom. A Bog će, kada bude vrijeme, pokazati svoju moć nad poganskim bogovima i osloboditi Izrael od ropstva u kojem se našao. Međutim, kako su brojni pripadnici izabranog naroda iznevjerili svoj poziv i povjerenu zadaću, za Izaiju »Sluga Gospodnji« postaje ostatak koji je ostao vjeran, koji će vratiti natrag Jakova i sabrati Izraela, koji će biti praslika najavljenog im Spasitelja, a koji će doći kada se vrijeme ispuni.

 Narod u progonstvu, bez vođe, bez kralja, očekuje Mesiju koji će ih povesti i izbaviti. Ali, prorok ga najavljuje kao Slugu Gospodnjeg, što potpuno mijenja sliku koju pred sobom ima narod, a samim tim mijenja i ulogu koju imaju kao Božji izabranici. Biti svjetlo narodima i instrument Božjeg spasa do nakraj zemlje ne znači više gospodariti i dominirati, nego služiti i žrtvovati se.
Izaijino proroštvo ostvaruje se u Isusovom dolasku Ivanu Krstitelju. Isus je Sluga Gospodnji, on je jaganjac koji na sebe uzima grijehe svijeta. Ivan je svjedok da je Isus onaj na koga silazi Duh, koji je od Oca poslan i kojega očekuje narod. Ivan svjedoči da je Isus Sin Božji, a njegovo svjedočanstvo treba potaknuti vjeru i prihvaćanje Isusa kao onoga kojega su najavili proroci.

I mi trebamo biti sluge

Isus je Mesija, ali unatoč stoljetnim očekivanjima on nije moćni vladar nego pokoran sluga, jaganjac. Izaija poziva Božji narod da, dok čeka Mesiju, bude sluga koji će donijeti Boga narodima. Biti sluga u moderno vrijeme pogrdno je i neprihvatljivo. Nitko ne želi služiti, nego biti služen. Ali, Božji Sin je došao služiti, to je bio najmoćniji način da očituje svijetu veličinu Božje ljubavi. I kao što je zadatak Izraela bio donijeti Boga okolnim narodima, tako isti zadatak imamo i mi, jer kršćani nisu ništa drugo nego Božji narod. Samim tim trebamo biti sluge Božje, tj. njegovi suradnici u spasenju svijeta, oni po kojima će ljudi spoznati njega i poželjeti mu prići.
Kako ću ja biti Božji sluga? Što to trebam činiti? Ništa, ali mnogo! Svatko ima svoje poslanje, u svojoj obitelji, na radnom mjestu, u svome okruženju. Bog nam je dodijelio različite uloge, pozive i društvene staleže, jer je želio imati svoje sluge među svim ljudima. Ne traži on od nas da smo vrsni propovjednici, govornici. Sluga Božji živi u skladu s evanđeljem. On prvenstveno ljubi Boga i drugog čovjeka. Ljubav pokreće na djelovanje, stavlja radost u srce i osmjeh na lice. Po kršćanskoj radosti i dobroti trebamo biti prepoznatljivi, da po nama ljudi požele pristupiti k Bogu, doći u crkvu, primiti sakramente, kao što je bilo u prvim kršćanskim vremenima. Služiti Bogu može svatko, ali treba moliti da bude dobar sluga, pravi kršćanin, te djelovati prema poticajima koje će u srcu osjetiti.