Arhiv tekstova
Konačno na vodi
Kada ste amater veslač za vas gotovo nema uživanja mimo lijepog vremena. Naravno, mislim na uživanje u veslanju. I nije hladnoća samo izgovor osjetljivih nego nije ni realno veslati u poluzaleđenom kanalu, niti mi imamo opremu koja bi nas mogla dovoljno ugrijati i održati suhim.
Dakle, sudbina nam je čekati proljeće i vesla pakirati u jesen, a zima je previše dugo razdoblje i uvijek uzme danak, pa na proljeće sve krećemo ponovo. I sve bi to bilo možda teže podnošljivije da se nismo zaljubili i u dragon boat natjecanja koja organiziraju u zatvorenim bazenima i za koja nam ni malo ne smeta snijeg vani. Tih natjecanja nema kod nas, ali srećom ima ih u Mađarskoj i da sreća bude veća, živimo na samoj granici pa si uspijemo priuštiti po neki odlazak i sudjelovanje. Zapravo, uspije nam priuštiti Društvo i hvala HKUD-u Vladimir Nazor za to.
O čemu se tu radi
Dragon boat natjecanja, o kojima ovog puta pričam, nisu ono što mnogi pomisle. Dakle, nema zmaja, nema bubnjara, ovo je skroz drugačiji koncept. Dragon boat čamac je postavljen u bazen, a natjecanje se odvija tako što dvije ekipe, istovremeno sjedaju u čamac okrenuti jedni prema drugima. Dakle, jedna ekipa sjedi na jednoj polovici čamca, okrenuta prema sredini, a isto tako sjedi i druga ekipa. Čamac se namješta na sredinu bazena i obje ekipe čekaju znak suca. Na njegov znak obje ekipe veslaju naprijed, a cilj je nadjačati suprotnu ekipu i izgurati kroz obilježeno polje. Utrka je ograničena vremenski na jednu minutu i ukoliko su ekipe ujednačene, nakon jedne minute sudac zaustavlja utrku i ekipe se ponovo suočavaju. Nama se do sada desilo jednom da ponovimo utrku i to bude zaista zahtjevno, jer je ovaj stil natjecanja eksplozivan i nevjerojatno je koliko snage možete izgubiti za jednu minutu i onda to sve ponoviti je zaista teško. Odmjerava se čiji su posljednji atomi snage jači.
Mađarska je zemlja u kojoj je ovaj tip natjecanja, a generealno i veslanje na veoma zavidnom nivou i postoje brojne uspješne ekipe. Ekipa Salašari somborski je do sada bila veoma uspješna prilikom svojih odlazaka, gostovanja i nastupa u Mađarskoj i često smo se vraćali s medaljama i velikim planovima za nastavak sudjelovanja.
III. Hírös medencés sárkányhajó verseny
Malo mađarskog nije na odmet, pogotovo kada dočarava gdje smo to bili i što smo radili prošlog vikenda. Bili smo u Kecskemétu na čuvenoj utrci zmajeva u bazenu, ako ćemo po nazivu natjecanja. I odmah da krenem od dojma koji je ostao poslije: sve je bilo mnogo više od onoga što sam očekivala. Prvo, sam Kecskemét je nešto veliko, nešto razvijeno i nikako ne odgovara mojoj ideji da idemo u neko malo mjesto. Bazen je ogroman i divan. Tribine pune brojnih ekipa i sve do jedne ekipe budu uzbuđene, zagrijavaju se, prave taktike i dižu atmosferu do zavidnog nivoa. Divno je naći se na takvom mjestu. Uplašeni da nam magla ne bi mogla biti faktor kašnjenja, krenuli smo dosta ranije, tako da među prvima stižemo na bazen i imamo priliku sve osmotriti. Dobijamo raspored utrka i saznajemo da smo uvršteni u grupu profesionalnih veslača, a da su sve one ekipe s kojima smo do sada odmjeravali snage i natjecali se, u sasvim nekoj drugoj grupi. I ekipa iz Bezdana, s kojom često zajedno odlazimo na utrke je u toj drugoj grupi, samo mi smo nekom silom prilika upali u grupu najjačih veslača i po svemu sudeći tu ćemo i ostati jer je raspored napravljen, sve je organizirano i to nam je što nam je. Prva pomisao mi je bila: pa dobro, mi smo sjajni veslači i ovo je super izazov, hajde da vidimo kako stojimo. Ali već prilikom susreta s profesionalnim rivalima, sve mi je bilo jasno.
Prva utrka nam je bila odmah s domaćinima, a to je ujedno bila i prva utrka naše ženske ekipe na ovakvom natjecanju ikada. Uzbuđenje je bilo na nivou, osjećaj je bio divan ali ništa od toga nije bilo dovoljno. Vrlo brzo domaćini su nam pokazali gdje nam je mjesto u profesionalnom veslanju. Zapravo, nama tu nije mjesto. Slično je prošla i muška ekipa. Sjajno veslanje, dobar trening ali bez pobjede.
Nevjerojatan je osjećaj kada daješ sve od sebe i kada to sve nije dovoljno, a to se nama dogodilo. Pri tome, dobri smo u tome što radimo i to jako dobri, ali jako dobri amateri. Naš sljedeći izazov je Baja u ožujku. Spremite se za zapis s medaljom.
Gorana Koporan
