Arhiv tekstova

Naslijeđena pitanja i hrvatski prioriteti

Hrvatski premijer Andrej Plenković nedavno je ocijenio svoj sastanak s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom u Parizu izrazito korisnim i pravodobnim na samom početku hrvatskog predsjedanja Vijećem Europske unije. 
»Danas smo održali konzultacije o glavnim izazovima hrvatskog predsjedanja. Temeljito smo razgovarali o daljnjim koracima u pogledu Višegodišnjeg financijskog okvira, o pripremama za sastanak na vrhu EU – zapadni Balkan u svibnju u Zagrebu, pitanjima proširenja, Brexitu, pripremi Konferencije o budućnosti Europe te o bilateralnim odnosima. Ocjenjujemo ove konzultacije izrazito korisnim i pravodobnim na početku našeg predsjedanja«, rekao je Plenković, koji je s Macronom imao radni ručak u Elizejskoj palači, a prenose hrvatski mediji.
Počelo je i službeno hrvatsko predsjedanje Europskim vijećem. U Zagreb je 9. siječnja stigla gotovo cijela Europska komisija na čelu s predsjednicom Ursulom von der Leyen i predsjednikom Europskog vijeća Charlesom Michelom. Početak hrvatskog predsjedanja Vijećem Europske unije obilježen je, uz dolazak članova Europske komisije u Zagreb, i koncertom u Hrvatskom narodnom kazalištu. Nastupio je orkestar i zbor Opere HNK-a.
Sutradan, zastupnicima u Europskom parlamentu predstavljena su četiri hrvatska prioriteta tijekom predsjedanja, a to su: dovršiti Brexit, održati sastanak na vrhu u Zagrebu o budućnosti jugoistočne Europe, pripremiti konferenciju o budućnosti Europe i raspravljati o višegodišnjem financijskom okviru za EU. Premijer Plenković je 14. siječnja u Europskom parlamentu u Strasbourgu na prvoj ovogodišnjoj plenarnoj sjednici predstavio prioritete hrvatskog predsjedanja Vijećem Europske unije za sljedećih šest mjeseci.

Kapitaliziranje predsjedanja

No, je li za mnoge građane Hrvatske predsjedanje Vijećem EU nešto što se odvija na apstraktnom, državnom nivou? Hoće li velik dio građana za tu temu čuti tek kada prometne gužve u njihovim gradovima postanu nemoguće zbog državničkih posjeta i svih događaja koji će se odvijati u razdoblju predsjedanja? Član Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba i novinar zagrebačkih Novosti Nenad Jovanović kaže kako su mediji u Hrvatskoj, ali i drugim zemljama najavili da će Hrvatska u prvoj polovini ove godine predsjedati Vijećem EU, a na to je skoro svakodnevno, pa i u vrijeme predizborne kampanje podsjećala aktualna Vlada premijera Plenkovića. 
»Većina građana ove zemlje prije svega se brine o egzistencijalnim pitanjima, tako da je to predsjedanje, iako zvuči pozitivno, kao što bi zvučao uspjeh reprezentacije ili pojedinačnog sportaša na nekom natjecanju, ipak pomalo apstraktno, gdje će realne biti, kako ste pitali, tek gužve na ulicama kad pristignu gosti iz EU. Uostalom, dok između rukovodstava Hrvatske i Srbije vlada određeni antagonizam praćen strijelicama s obje strane, dotle se brojna životna područja odvijaju bez problema; nadležne službe kao što su policija, carinici itd. surađuju, robna razmjena jača, ima sve više investicija, kao i turista… Pa i mi kao manjine surađujemo. Hrvati iz Srbije i Srbi iz Hrvatske. Ono jeste da su vaši čelnici otvoreno agitirali za Kolindu, što je nekima koji su to pročitali diglo tlak, jer se ovdašnji srpski čelnici nikad ne bi sjetili otvoreno agitirati za nekog kandidata u Srbiji, ali nema veze.« 
U svezi s predsjedanjem Hrvatske i na pitanje je li u pitanju samo administrativna, a ne stvarna politička uloga, Jovanović kaže kako je činjenica da Hrvatska predsjeda Vijećem EU i da će tako Zagreb biti prijestolnica Unije, a to je rezultat prije svega činjenice da to nisu mogli Britanci zbog Brexita.
»Zbog referendumske odluke Britanaca o izlasku iz EU, odustali su od predsjedanja koje je bilo predviđeno za 2017. pa je predloženo da se sve zemlje u rasporedu rotirajućeg predsjedanja, koji je rađen do srpnja 2020., pomaknu za jedno mjesto unaprijed. Na upražnjeno mjesto predložena je Hrvatska i to je prihvaćeno. Hrvatska ima velike šanse da to predsjedanje kapitalizira, prije svega zbog slike koju će o njoj davati mediji koji će, osim o političkim sjednicama i sastancima, izvještavati i o drugim pitanjima, pa i o pozitivnim i lijepim stvarima kojih u Hrvatskoj ima. Hrvatskoj je dobro došlo i što od 1. veljače Rijeka postaje Europska prijestolnica kulture, tako da te dvije prijestolnice mogu u sinergiji, ili u sudejstvu kako ja kažem, postići dosta toga u korist Hrvatske. Naravno, Vijeće EU tek je jedno tijelo vlasti, ali odluke u Uniji u većoj se mjeri donose negdje drugde, recimo u Komisiji ili u Parlamentu, a ni Hrvatska nije na glasu kao prva violina EU orkestra. Već se čuje, odnosno čita, da će se važnije odluke, između ostalog i u vezi s Brexitom, donositi za vrijeme njemačkog predsjedanja u drugoj polovini ove godine.« 

Važan posao za Hrvatsku

Jovanović kaže da se predsjedanje treba smatrati važnim poslom, s obzirom na to da bi taj projekt, kako računaju u Vladi, mogao koštati oko 70 milijuna eura, odnosno oko 520 milijuna kuna. 
»Taj se novac odnosi na uređenje prostorija u zgradi Nacionalne sveučilišne knjižnice koja je sjedište Vijeća EU, preseljenje službe zemljišnih knjiga, gruntovnice na drugu lokaciju i plaćanje najma te lokacije, nabavu 90-ak vozila, edukaciju 800 službenika koji će biti uključeni u proces predsjedanja što Hrvatsku košta 1,1 milijuna kuna, dok razliku do 7,3 milijuna kuna pokriva Europski socijalni fond. Osim obuke, predviđeno je i zaposlenje dodatnih službenika koji će raditi u Zagrebu i Bruxellesu, gdje će biti održavani sastanci Savjeta ministara i pripremnih tijela, a tu su i drugi troškovi. Broj zaposlenih u Bruxellesu povećan je s 95 na oko 230, dok je u državnoj upravi privremeno angažirano još oko 300 dodatnih osoba«, kaže Jovanović i naglašava kako se važnost posla predsedanja vidi iz podatka da će u šest mjeseci predsedanja biti održan 161 događaj. 
»To su u većini neformalni sastanci na kojima se ne donose odluke, ali su priprema za formalne sastanke u Bruxellesu. Bit će održana i dva sastanka na vrhu vodećih ljudi Unije, 12 neformalnih sastanaka Savjeta ministara, osam ministarskih konferencija i četiri sastanka predsjednika parlamenata. Od toga će dve trećine događanja biti u Zagrebu, a ostatak širom Hrvatske. Iako će održavanje nekog sastanka van Zagreba biti dva puta skuplje, to se radi, kako ističu u Vladi, zbog važnosti da se pošalje slika o Hrvatskoj i o njenoj sposobnosti ne samo iz glavnog grada nego i iz drugih mjesta u zemlji.« 
Jovanović kaže da će predsjedanje obilježiti naslijeđena pitanja, ali i hrvatski prioriteti.
»Postoje naslijeđena pitanja, prije svega zbog Brexita i razvoja situacije u Europi  i svijetu, ali će Hrvatska, tako je to ovdje najavljeno, nastojati na stol staviti i svoje prioritete, a oni se između ostalog tiču i procesa proširenja EU na zemlje regije koje još nisu u Uniji. Postoje i segmenti javnosti u Hrvatskoj i regijii koji bi htjeli da se Hrvatska pozabavi i borbom protiv korupcije ili ratnim naslijeđem, odnosno procesuiranjem počinitelja ratnih zločina. U tom smislu je na regionalnoj konferenciji nevladinih organizacija koje se bave ratnim naslijeđem i bore za procesuiranje zločinaca nezavisno o njihovoj nacionalnosti, tražeći da se formira Regionalna komisija koja bi se time bavila – REKOM, pomalo u šali, pomalo u zbilji, rečeno da bi, s obzirom na to da hrvatski mediji te teme i takve sastanke prešućuju, trebalo postaviti šator ispred NSK-a ili se skupiti i protestirati da se njihovi apeli bolje čuju.«  
Jedna od tema u okviru Strateškog programa treba biti i Unija koja osnažuje i štiti sve svoje građane, što je sigurno važna tema i za srpsku manjinsku zajednicu u Hrvatskoj.
»Na nedavnom Božićnom prijemu predsjednik SNV-a Boris Milošević izrazio je očekivanja srpske zajednice za procesuiranje ratnih zločina nad Srbima, završetak elektrifikacije i nastavak gradnje vodovoda u krajevima u kojime žive Srbi, mjere za ekonomsko pomaganje tih područja, registraciju srpskih manjinskih škola i ukupno ostvarenje manjinskih prava koja su predviđena zakonom, ali se često ne provode u praksi. Predsjedanje Hrvatske može u tom smislu pomoći, jer će europska javnost o tome moći više čuti. Predsedanje bi moglo pomoći i odnosima Hrvatske i Srbije, jer će biti organiziran jedan balkanski forum o proširenju, pa bi time trebala biti obuhvaćena i Hrvatska. A kakvi će politički odnosi biti između dvije zemlje, zavisi prije svega o odnosima njihovih rukovodstava, pri čemu izjave da će Hrvatska, ako bude potrebno, blokirati nastavak pristupanja Srbije Uniji svakako neće doprinijeti dobrosusjedskim odnosima«, kaže Jovanović. 

Demokratski imidž države, nacije, društva

O predsjedanju Hrvatske Vijećem Europske unije razgovarali smo i s književnikom Lajčom Perušićem, Subotičaninom, koji od svoje mladosti živi u Zagrebu.
»Najprije, vrijedi ona: ništa nije samo bijelo, kao niti samo crno. Predsjedanje Vijećem EU odvijati se sigurno neće pod nekom apstraktnom, za obične ljude nevidljivom, ili skrivenom državničkom paradom. No, bit će i toga. Treba imati na umu da će po percepciji političke situacije u Hrvatskoj biti i više boja, a ne samo bijelo-crne. Kako je poznato, hrvatsko društvo je podijeljeno, omeđeno granicama, kao i svako drugo u EU, po ideološkim, nacionalnim, vjerskim i drugim pitanjima i unutar tih blokovskih granica treba tražiti mišljenje o postavljenom pitanju: je li za mnoge građane Hrvatske predsjedanje Vijećem EU nešto što se odvija na apstraktnom, državnom nivou? Tako su i mediji, koji djeluju na javno mnijenje, podijeljeni po istom/sličnom ključu. Budući da imaju jak utjecaj na javnost stječe se dojam o nekom srednjem stavu hrvatskih građana. Tako jedni iznose da je zasjedanje VEU u Hrvatskoj nepotreban posao, drugi to vide kao vrlo potrebno stvaranje novog demokratskog imidža u svijetu nakon što je Hrvatska u Jugoslaviji bila praktički nepoznata političko-pravna tvorevima, a Hrvati pod teretom tamne prošlosti sredinom prošlog stoljeća. Ovaj događaj će sigurno pridonijeti da se Hrvatska, sada neovisna o SFRJ i državno i nacionalno reafirmira u svijetu. Treći pak, vječni dekadenti, smatraju da je ovaj događaj nepotrebna stavka u državnom proračunu na teret poreznih obveznika, pa govore da bi se taj novac korisnije upotrijebio da se sagradi neka škola, cesta i drugo, a ne uzimaju u obzir da Hrvatska vuče iz EU fondova određeni novac za potrebe standarda, infrastrukture, bez obzira na to što još uvijek više uplaćujemo u EU proračun, nego nam se za sada vraća«, kaže Perušić i nastavlja priču o »četvrtima«, »petima« i »šestima«.

Ne samo materijalni pokazatelji

»Četvrti vuku priču na bajoslovno vrijeme kad je Hrvatska bila u sastavu YU-zajednice i kad je imala svoj suverenitet, potpuno pogrešno i jedno jedinstveno mišljenje koje je dolazilo odozgora. Peti negoduju zbog činjenice što će u gradu biti velikih gužvi, zastoja u prometu itd. Konačno, šesti dio građana, onaj najveći dio, koji smatra da je zasjedanje VEU u Hrvatskoj trenutak koji nam je po nekom redoslijedu određen, ne po zasluzi, da se to ne smije propustiti, bez obzira na sitne računice neformalnih grupa ili nevažnih strančica. Zna se provući i teza nekih teoretičara da je neka srednja kategorija građana ona koja misli isključivo na onu dobit koja je mjerljiva samo materijalnim pokazateljima, što nije točno, a odbacuje se ono politički dobro za društvo, odnosno državu i ono što je u čovjeku urođen onaj ljudski element kao društvenom biću: kultura, pamet, nacionalni ponos, slobode, životni standard, koliko je to moguće. Ove opće političke duhovne sastavnice daju društvu kohezivni karakter, stvara novog homo politicusa, a da to nije nacionalistički ili šovinistički homo politicus kojeg doživljavamo u nekim drugim državnim zajednicama. Konačno, moj dojam je kao kod ovih u šestoj kategoriji. Naime, ova je manifestacija vrlo važna za imidž države, nacije, društva, države koja je to u EU, dijelom i u svijetu, stekla kao priznanje i povjerenje. Zatim, društvo koje ima šansu biti ponosno u zajednici jednakih u EU, u praksi naravno to baš nije uvijek tako, postoje jednaki i ‘jednakiji’, no, razvoj poprima neki svoj cilj, a s nekima se ni ja ne slažem, ali idemo dalje. Ne poričem da gospodarstvo općenito, sve grane privrede, promet roba, nekretnina, novca i radne snage, poglavito nematerijalno bogatsvo kao pamet, znanje, kultura, umjetnost... nije potrebno. Važno je itekako, bez razvoja gospodarstva sve ide vrlo sporo«, kaže Perušić. 
Zvonko Sarić