Arhiv tekstova

Godina koja je za nama nije bila ništa manje okrutna od njenoga početka – u 2005. godinu ušli smo zbrajajući žrtve tsunamija, koji je odnio približno 300 tisuća života. Adekvatna pomoć unesrećenima još uvijek nije stigla premda su se »sponzori« razmetali u ciframa koje će donirati. 

Katastrofe su u 2005. odnijele približno milijun života dok se šteta u materijalnim dobrima i nepovratno izgubljenim kulturnim vrednotama mjeri stotinama milijardi dolara. U Pakistanu u potresu poginulo je 73 tisuće ljudi, a tri milijuna ostalo je bez krova nad glavom. Opći potop sručio se na New Orleans nanijevši golemu štetu. Osim toga, pokazao je posvemašnju nespremnost na sve spremnog SAD-a. Tropske oluje u Srednjoj Americi uzrokovale su klizanje tla, a poplave i odroni nakon tajfuna unesrećili su mnoge u Vijetnamu, Kini i Japanu.

TERORIZAM I NASILJE: Al Quaida je ciljala London. I pogodila. Ostali teroristi divljali su po Jordanu, Egiptu i Indiji. Rasisti su divljali u Francuskoj i Australiji, a uz Castra na Kubi te dinastije Kim u Sjevernoj Koreji, koji desetljećima cijede svoje narod i straše ga represivnim aparatom, na scenu je nastupio Mahmud Ahmedinedžad, predsjednik Irana. Niz neprimjerenih izjava te podaci iz životopisa ukazuju da se odista trebamo bojati Irana pod njegovom vlašću. 

Napomenimo tek da je počelo suđenje bivšem iračkom diktatoru Sadamu Huseinu. Početak 2006. godine najavio je (biološko) povlačenje Ariela Sharona, pod čijom se vladavinom Izrael povukao iz Gaze, navodnog uzroka i povoda svih nasilja između Palestinaca i Izraelaca. Isto tako, sirijska se vojska povukla iz Libanona 

U EUROPSKOJ UNIJI: U Europskoj uniji, državi koja nastaje i koja je već sada moćna, nije postignut dogovor oko proračuna u nekoliko idućih godina, a na referendumu su Francuzi i Nizozemci odbili prijedlog ustava.

I Hrvatima se prohtjelo ući u takvu državu, a ona nam je 3. listopada otvorila svoje dveri – toga su dana ministri zemalja EU odlučili da počnu pregovori. Hrvatski je sabor zacrtao datum do kojeg trebamo ući u EU, no njega je bolje ne spominjati jer je takvih datuma bilo i previše. A nisu se ostvarili. 

DOMINACIJA ŽENA: U 2005. godini pozicije su zadržali George W. Bush i Tony Blair, a Njemačka je prvi put dobila kancelarku – Angelu Merkel - bivšu kuharicu, plesačicu i konobaricu. Nije kuriozitet, ali Ellen Johnson Sirleaf u Liberiji postala je prva predsjednica jedne afričke zemlje. 

VOLJA BIRAČA: Stjepan Mesić je 16. siječnja izabran posljednji put za predsjednika Republike Hrvatske. Međutim, 15. svibnja na lokalnim izborima izabrani su mnogi koji će još dugo prelaziti iz stranke u stranku. Kupnja vijećnika, makljaže privatnih vojski zaštitara pred zgradama županijskih skupština kao i sastanci vijećnika izvan vijećnica postali su nešto uobičajeno za hrvatsku političku scenu. 

DALMATINA: U promet je 26. lipnja puštena u punom profilu cijela dionica autoceste Zagreb Split, nazvana Dalmatina. U Dalmaciji se ponavlja postupak suđenja osmerici bivših vojnih policajaca, optuženih za ratni zločin nad civilima 1992. u Vojno-istražnom centru Lora u Splitu. Prvo suđenje (2002. godine) vodio je Slavko Lozina, no oslobađajuće presude ukinuo je Vrhovni sud. 

INATI SE, SLAVONIJO: Nekoliko tjedana prije lokalnih izbora iz HDZ-a je isključen Branimir Glavaš s dvojicom satelita, Ivanom Drmićem i Vladimirom Šišljagićem. Glavaš je, naime, osnovao udrugu kako bi pokrenuo snažniji gospodarski i kulturni razvoj Slavonije, koja je, po njegovu mišljenju, desetljeće i pol zapostavljena od one stranke koja ga je proglasila vizionarom i u kojoj je upravo Glavaš bio godinama jedan od čelnika. Glavašu su pristupili neki ogranci HDZ-a te vodeći ljudi županijskih i gradskih ogranaka pojedinih stranaka. Svi su oni izletjeli iz svojih stranka nakon što su formirali vlast u nekoliko općina Osječko-baranjske županije te u gradu Osijeku i samoj županiji. Gradonačelnik Osijeka postao je Ante Đapić, koji posljednjih 14 godina živi u Zagrebu. 

Hrvatska je odlučila konačno odgonetnuti ubojstava srpskih civila u ratnom Osijeku. Glavaš je odmah potom optužio Sanadera da ga progoni zbog političkih razloga te da Sanadera ne zanima sudbina 54 nestala hrvatska branitelja i civila ni druge žrtve srpske agresije, među kojima je i tisuću poginulih civila u Osijeku, a Đapić da su u Osijeku su civili ubijeni na način koji nije primjeren. Drago Hedl, novinar kojem su prijetili smrću, napisao je kako istraga koji provodi Faber (načelnik osječke policije) dobro napreduje, no da opstrukcija istrage napreduje još bolje. 

ISTRA: Nestašluci slovenskih ribara i zbunjujuće odluke slovenskih parlamentaraca te morbidni potezi hrvatskih vlasti dok je bila u oporbi i oporbe dok je bila na vlasti kao i duhoviti prijedlozi ribarskoga ceha kako riješiti neriješenu granicu sa Slovenijom doveli su do zatezanja odnosa Slovenije i Hrvatske, koji su, po izjavama političara, u uzlaznoj putanji premda ima još neriješenih tehničkih no ne političkih pitanja. 

MEĐIMURJE, TAK SI LEPO…: Dok u Varaždinskoj županiji nema nezaposlenih s visokom stručnom spremom i dok se zahvaljujući investicijskim ciklusima domaćeg i inozemnog kapitala svakodnevno otvaraju radna mjesta u poslovnoj zoni (i gradonačelniku dokazuje da je u sukobu interesa), u Međimurskoj županiji na vađenju krumpira domaći kapitalisti zapošljavaju romsku djecu plaćajući im nekoliko kuna za cijeli dan rada. Ako se koje dijete i utopi, država će svakoj obitelji u romskim naseljima pokloniti računalo. Državni dužnosnici nisu informirani da u nastambama u kojima žive Romi nema struje. To je bilo teško predvidjeti.

UMIROVLJENICI: Ukupno 428.309 umirovljenika dobit će povrat duga na dva načina – u gotovini kroz dvije godine, ali upola manji, te u punom iznosu kroz osam godina i uz dvije godine počeka. Sjajno, rekoše umirovljenici. 

HAAG I SUDIŠTA: Osim već spomenutog suđenja u Splitu, koje je podiglo golemi oblak prašine, brojna suđenja diljem sudišta za ratne zločine bila su poprišta dokazivanja i opovrgavanja krivnje, no još češće nagodbi, prebacivanja krivnji i diskreditiranja svjedoka. Slobodan Milošević je nekoliko puta tražio odgodu zbog lošeg zdravstvenog stanja. Pavle Strugar osuđen na 8 godina zatvora zbog ratnih zločina počinjenih granatiranjem Dubrovnika u jesen 1991. godine. Miodrag Jokić, koji je priznao krivnju za kršenja ratnog prava i običaja zbog granatiranja Dubrovnika u jesen 1991. osuđen je na sedam godina. Miroslav Bralo Cicko osuđen na 20 godina za ratne zločine protiv Bošnjaka u Lašvanskoj dolini. Ivica Rajić, ratni zapovjednik HVO-a u Kiseljaku, priznao je krivnju za ratne zločine protiv Bošnjaka u srednjoj Bosni 1993. 

Ukupno 14 pripadnika Teritorijalne obrane Vukovara i paravojne postrojbe »Leva Supoderica« osuđeni su u Beogradu na kazne od pet do 20 godina zatvora zbog ratnog zločina na Ovčari. Počelo je suđe-nje Mili Mrkšiću, Miroslavu Radiću i Veselinu Šljivančaninu optuženim za pokolj nad ranjenicima i civilima odvedenim iz vukovarske bolnice na farmi Ovčara. Na Haškom sudu 13. je prosinca počelo suđenje Milanu Martiću, bivšem čelniku pobunjenih Srba u Hrvatskoj. Objavljena je optužnica protiv Momčila Perišića, zapovjednika glavnog stožera Vojske Jugoslavije između 1993. i 1998. godine, optuženog za granatiranje Sarajeva, raketiranje Zagreba 1995. i pokolj u Srebrenici 1995. 

Haški sud podignuo je optužnice za nepoštivanje suda protiv Markice Rebića te novinara Ivice Marijačića, Domagoja Margetića, Stjepana Šešelja i Josipa Jovića. Sefer Halilović, načelnik glavnog stožera Armije BiH, oslobođen je krivnje za zločin koje su učinile postrojbe Armije BiH na hrvatskim civilima u hercegovačkim selima Grabovica i Uzdol u ljeto 1993. Hrvatskom pravosuđu ustupljeni su predmeti protiv Rahima Ademija i Mirka Norca. I, da se ne bi zaboravilo, uhićen je, 16. rujna bosanski Srbin Sredoje Lukić prebačen je iz Banja Luke u pritvor ICTY-a nakon sedam godina skrivanja, a iz Argentine je u Den Haag isporučen Milan Lukić, optužen za zločine u Bosni i otmicu i ubojstvo putnika iz voza Beograd-Bar. Na Kanarskim otocima 7. je prosinca uhićen Ante Gotovina. 

OSTACI PROŠLOSTI: Hrvatska je obećala obeštetiti Austrijance i Nijemce koji su nacionalizacijom izgubili imovinu u Hrvatskoj. Oporba je digla buku, Mesić se usprotivio, protjerani Talijani iz Istre i Dalmacije tražili da ih se stavi u ravnopravan položaj s Austrijancima

LUSTRACIJA: Još 1990. godine Hrvatska je propustila provesti lustraciju pa se događaju čudne stvari. Stjepan Đureković, nekadašnji direktor INE koji je maznuo neke pare i pobjegao na Zapad, upoznao je neke hrvatske emigrante, koji su, kako se čini, listom radili za UDBU. Dana 27. kolovoza njemačka je policija objavila tjeralicu za Josipom Perkovićem, koji je kao visoko rangirani udbaš sudjelovao u ubojstvima emigranata i još nekih Hrvata u dijaspori. Perković je danas umirovljeni hrvatski tajni agent, a njegov sin visoko je pozicioniran u obavještajnim agencijama. 

DOBRI I LOŠI: Posljednjeg dana kolovoza uhićen je Hrvoje Petrač. On je nekoć bio dobar: bio je partner Dejanu Košutiću, unuku Franje Tuđmana, u Kaptol banci, afirmirao se kao poduzetnik, a zdimio je iz Hrvatske nakon otkrivanja organizacije koja je otela sina generala Zagorca. Njegov sin Novica je zbog sudjelovanja u otmici zaradio trogodišnju robiju. 

Dino Pokrovac je svima bio dobar. Svi su od njega posuđivali novac, a on je uzimao kamate. Na kamate nije plaćao porez, no koga još to zanima kada je svima bio dobar. Onda je postao menadžer. Nogometni. Ubijen je 11. lipnja. Policija je ispitala stotine onih koji sigurno nisu ubili Pokrovca. 

Hrvatska je sigurna zemlja, ako se usporedimo s Irakom, naravno. Zato je i smijenjen ministar policije, kojem nitko nije upamtio ime, a novi je ministar poduzeo radikalne mjere u smanjenu kriminaliteta. I uspio. Za Badnjak i Božić u Zagrebu nije zabilježeno ni jedno kazneno djelo. Inače, 2005. je nadmašila po kriminalitetu 2004. godinu za deset posto. Razbojstava je tako 35,4 posto više, a opljačkano je približno 250 sportskih kladionica, mjenjačnica, banaka i poslovnica FINE.

HODAJUĆE SRAMOTE-OSTAVKE: Tko se još sjeća početka 2005. godine kada je podnio ostavku Milomil Žužul – Vlada je uporno branila ministra vanjskih poslova, no kada su novinari dokazali posudbe novca tvrtkama u vlasništvu njegove supruge, koje je nijekao u medijima i Saboru, stolica ministra vanjskih poslova ostala je upražnjena. Na nju je sjela Kolinda Grabara-Kitarović, ministrica europskih integracija. 

Jelena Brajša, ravnateljica zagrebačkoga Caritasa, zataškala je seksualna zlostavljanja maloljetnih i retardiranih štićenika u Caritasovom dječjem domu u Brezovici. Naime, kuhar Dječjeg doma te domar istoga doma optuženi su za bludničenje, a nesumnjivo je dokazano da je ravnateljica Doma znala za te bludne radnje. 

Ljubica Matijević-Vrsaljko, dječja pravobraniteljica, iščeprkala da je nekoliko sedmaša silovalo nekoliko učenika nižih razreda iz iste škole. Ravnatelj te škole je u suradnji s policijom i uz znanje Centara za socijalni rad preselio u drugu školu djecu koja su silovana, a protiv oca djece koja su silovala mlađu djecu, lokalnog tajkuna, nije pokrenut postupak. Ubrzo su pravobraniteljica i njeni suradnici podnijeli ostavke zbog navodnih prijetnji. Uhićeni su Šimo Oštarić i Rajko Bačnar. Zločesti Šimo je predsjednik Nadzornog odbora Hrabrog telefona. Predsjednica udruge Hrabri telefon Gordana Buljan-Flander, koja je do tada bila, barem su mediji prikazivali, golema potpora dječjoj pravobraniteljici, podnijela je ostavku. Međutim, i hrabro povukla ostavku.

Za novu pravobraniteljicu kandidirala se Ksenija Butorac. Naravno da nije bio raspisan natječaj za to radno mjesto pa su se saborski zastupnici okomili na način izbora pravobraniteljice. I pronašli čudne detalje o Kseniji – umirovljena je 1997. godine, kada je imala tek 37 godina, u međuvremenu doktorirala, a kako je njena struka primarno represivna (kriminalistika), sumnja se da je kompetentna štititi prava djece. Nastavak u 2006. 

Još će se nešto nastaviti u 2006. Sudac gospićkoga suda Branko Milanović oslobodio je krivnje Josu Mraovića, bahatog poduzetnika, koji je optužen za seksualno zlostavljanje američke košarkašice Ilishe Jarrett u njenoj sobi u hotelu kojem je Joso vlasnik. Sudac to nije vidio kao silovanje već je guranje prsta u anus protumačio kao jedan vid rukovanja!

ZID BOLI: Zid boli je premješten na Mirogoj. Na Selskoj cesti u Zagrebu nalazio se od 1993. godine.

PTIČJA GRIPA: U Hrvatsku je ove jeseni stigla ptičja gripa. Uginuli labudovi imali su u sebi virus H5N1. Hrvatske su službe odlično reagirale. Područje je izolirano, zabranjen je lov, a u selima u blizini ribnjaka na kojima su pronađeni uginuli labudovi provedena je eutanazija peradi. Vlada je seljacima isplatila odštetu.

ŠTO JE TKO SNIMIO: »Što je Iva snimila 21. listopada 2003. godine« , film Tomislava Radića, pobjednik Pule, vrlo je gledljiv i majstorski napravljen niskobudžetni film, no ni film »Što je muškarac bez brkova« Hrvoja Hribara nije ništa lošiji. Ostali filmovi su, najblaže rečeno, na razini umorne i iscrpljene hrvatske kinematografije

ŠTO JE TKO OBJAVIO: Malo se pričalo o onima koji su nešto u ovoj godini izdali. Najviše se govorilo od dvojici hrvatskih pisaca, Dragutinu Tadijanoviću, koji je proslavio stoti rođendan, te Predragu Matvejeviću, koji je osuđen na pet mjeseci uvjetno zbog verbalnog delikta. Izašla je Poezija, časopis za suvremenu književnu praksu, kojeg uređuje nekoliko intelektualaca vičnih uređivanju časopisa i knjiga a predvodi ih Ervin Jahić. Dunja Detoni Dujmić uredila je Leksikon svjetske književnosti – Pisci, sjajnu knjigu. Slobodan Novak, pravi književnik staroga kova koji nakon umalo 35 godina stanke objavio roman Pristajanje, roman koji o kojem će se puno pisati (roman se pročita u dahu premda je golem i čitatelja ostavlja bez daha jer je odličan).

Kao i proteklih godina i za 2005. godinu teško je izdvojiti jednu, prvu, najbolju knjigu. Sjajne su knjige objavili Miljenko Jergović (Gloria in excelsis), Luko Paljetak (Skroviti vrt), Boris Dežulović (Jebeš sad hiljadu dinara) i Delimir Rešicki. Svakako teška knjiga, sadržajem i kvalitetom možda i najteža, knjiga je Emila Heršaka, Drevne seobe – prapovijest i stari vijek. Autor je u njoj objasnio razloge migracija drevnih naroda (gospodarske, klimatske, vojne) te tako odgonetnuo bit seljenja ljudskih skupina – tko god pročita tu knjigu doći će na ideju zbog čega su se Bunjevci i Šokci preselili u Podunavlje. Nek nam ne bude zamjereno što ističemo i urednika te knjige Zorana Velagića, koji je ponovno pokazao kako je najvještiji urednik knjiga u Hrvata. 

MEDIJI: Hrvatska je bogatija za nekoliko novih tiskovina od kojih svakako treba istaknuti »Lider«, novine za poduzetnike, te »24 sata«, dnevne novine patuljastog oblika, sadržaja i niske cijene. Za pohvalu je pojava novog internetskog portala www. jutarnji. hr. Prvi puta nakon niza godina stanje u hrvatskim medijima, po mišljenju neovisnih kuća, nije bolje nego prethodnih godina. Novinari dobivaju batine (fotoreporter Jutarnjeg na uviđaju saobraćajne nesreće u Dugom Selu, te novinarka u Požegi nakon makljaže zaštitara i političara, …), prijeti im se smrću, oduzima od plaće. S programske sheme skinuta je emisija »Latinica«, koju godinama na HTV-u uređuje i vodi Denis Latin. Emisija »Latinica« o Tuđmanovoj ostavštini digla je neviđenu buru u Saboru koji je, vjerovali ili ne, raspravljao o jednoj TV emisiji.