Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Kraljev oficir

Na fotografiji je obitelj Stipana Šimića, Žalimovoga (1907. – 1984.) i Mande Miloš, Fajferove (1914. – 2006.) iz Sonte. Oboje su odrasli u Sonti u seoskim obiteljima koje su usmjeravale svoju djecu ka novom i boljem. Mandina majka je, odlazeći u posjet suprugu u vojsku u Peštu, 1909. vidjela kako žive mađarske obitelji, tj. da se nastoje školovati, pa je i ona svoju kćer upućivala u školu. Tako je Manda završila malu maturu s pet razreda. Nakon toga mati ju je dala služiti kod mjesnoga kantora u nadi da će ju naučiti lijepom ponašanju. Manda je, prema kazivanju svoje kćeri Elizabete, prva Šokica u Sonti koja se »prirušila«, tj. skinula narodnu nošnju i prihvatila gradsku odjeću. Bilo je to 1929. godine.
Četverogodišnja djevojčica s fotografije je njihova kći Elizabeta, r. 1935., i sin Nikola, r. 1937. 
Snimljeni su negdje u Beogradu gdje je Stipan službovao kao visoko rangirani oficir vojske kralja Aleksandra I. Karađorđevića, a poslije atentata na njega, u službi Namjesništva Kraljevine SHS i kralja Petra II. Karađorđevića. Stipan se pokazao kao odličan oficir, s mogućnošću napredovanja, međutim, kao što znamo, došao je 6. travnja 1941. – Beograd je bombardiran. Obitelj je izgubila trag o ocu i suprugu Stipanu. Očajna Manda ga je tražila svuda pod ruševinama i dalje po gradu. Trag se ukazao nakon dužeg vremena u garnizonu u kojemu je njen suprug službovao. Svi časnici su bili uhapšeni i deportirani vagonima G (vagoni za stoku) za Njemačku.
Supruga je zapakirala nešto pokućstva i povela svoju djecu, također vagonom G i zaputila se u rodno mjesto, Sontu, kod roditelja, u nadi lakšeg preživljavanja. Budući da nije bilo izravne veze do Sonte, iskrcali su se u Dalju. Put je trajao dva tjedna. Roditelji su zaprežnim kolima prešli Dunav skelom koja je tada prometovala između današnja dva mosta na Dunavu između Bogojeva (Gomboša) i Sonte. Pokupili su ih u Dalju i istim putom se vratili u Sontu.
Stipan se javio preko Crvenog križa nekoliko mjeseci kasnije iz zarobljeničkog logora Stalag XVII. iz tadašnje Njemačke. Stalag XVII. je bio logor za časnička zvanja. Tu su bili zarobljeni časnici saveznika: Amerikanci, Britanci, Francuzi, Česi, Slovaci, Rusi… Selektiranjem zarobljenika, prije svega po prezimenima, odlučeno je da ide u prve redove fronte, što je značilo pogibiju. Za Nijemce je bilo presudno što se njegovo prezime završavalo na »ić«. Prilikom pretresa ispao mu je mali molitvenik svetoga Antuna koji je uvijek nosio u džepu. Upravo to je odlučilo o životu kraljevog oficira. I dalje je ostao ratni, vojni zarobljenik u Stalagu XVII. Strahote Stalaga XVII. Stipan nije često prepričavao kada se vratio nakon 12 mjeseci doma. Došao je svojoj obitelji kao kost i koža, zarastao u dlake, pun ušiju, umotan u zarobljeničku deku i skoro nesvjestan sebe. Dočekan je na željezničkoj stanici Sonta, jedva prepoznat od svojih najmilijih, jednog utorka, dana svetoga Antuna.
O Stalagu XVII. redatelj Billy Wilder je snimio iznimni, istoimeni film koji je nominiran za Oscara. Prvi put je prikazan 1953. u Londonu, a poslije je obišao skoro cijeli svijet.
Nakon oporavka, Stipan se tijekom rata zaposlio u apatinskom brodogradilištu Kramer kao fizički radnik na utovaru i istovaru pijeska. Nakon izvjesnog vremena, gazda Kramer ga je postavio na mjesto magacionera. Nakon završetka rata novostvorenoj vlasti je bio potreban svaki školovan čovjek, a Stipan je pored visokog obrazovanja znao i njemački jezik koji je bio potreban u mirnodopskim pregovorima. Zaposlen je u Gradsku upravu Apatin. Ubrzo mu je bilo ponuđeno zaposlenje u Komandi mjesta Apatin. Supruga Manda se žestoko usprotivila i rekla: »U vojsku nikad više!«. Stipan i Manda su do konca svojih života živjeli u Apatinu. Stipan je umirovljen kao obračunski službenik korpare Apatin. Manda je cijeloga života štovala sv. Antuna i svakoga utorka postila. 
Njihova djeca su još na životu. Sin Nikola živi u Njemačkoj, a Elizabeta u Novom Sadu.
Ruža Silađev  

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika