Arhiv tekstova

Ispunjeno obećanje

Svetkovina Bogojavljenja podsjeća nas na jedan vrlo neobičan i pomalo tajanstven događaj vezan uz Isusovo rođenje, te nameće brojna pitanja. Mudraci s Istoka dolaze pokloniti se novorođenom Sinu Božjem, a pronalaze ga slijedeći zvijezdu.

Mudraci s Istoka

Vrlo je neobično da mudraci s Istoka, dakle, negdje daleko od Izraela, prepoznaju objavljeni im znak na nebu koji govori da se rodio Kralj. Naime, njegovo rođenje, kako to i Matej navodi u svome evanđelju, Bog je po proroku Izaiji navijestio Izraelcima, te su ga oni očekivali. Međutim, mudraci nisu bili pripadnici izraelskoga naroda, pa bi u prvi mah mogli pomisliti da Isusovo rođenje nema nikakve veze s njima. Ipak, oni prepoznaju znak na nebu i kreću na dalek put kako bi se poklonili novorođenome Kralju, te mu nose i kraljevske darove: zlato, tamjan i smirnu. O mudracima ne znamo gotovo ništa. Matej čak ni ne navodi koliko ih je bilo. Ne znamo ni iz koje zemlje dolaze, niti kako se zovu. Imena Gašpar, Melkior i Baltazar nastala su u predaji Crkve. Jedino što sigurno znamo je to da su prepoznali zvijezdu, te ju slijedili i tako pronašli Isusa, te mu se poklonili.
Zanimljivo je što ovi tajanstveni ljudi izdaleka bez oklijevanja prihvaćaju činjenicu rođenja Kralja i kreću na daleki put kako bi ga pronašli, a njegov narod već na samom početku odbacuje ga i želi mu nauditi. Herod, čuvši za njegovo rođenje, razmišlja o svome položaju i odlučuje ga ubiti. Iako su mu glavari svećenici i pismoznanci rekli da je rođenje najavljeno od proroka, on nije razmišljao u smjeru rođenja Mesije, koji nije nikakav ovozemaljski kralj i vladar, nego razmišlja površno, te postaje simbol svih onih koji će kasnije površno prihvatiti Isusa kao Mesiju, te razočarani, jer nije ispunio očekivanja, željeti ga smaknuti.
Ipak, kao što smo već rekli, Bog bdije nad svetom Obitelji, pa remeti Herodov plan tako što mudrace u snu upućuje drugim putem u njihovu zemlju, a Josipa šalje da dijete i majku odvede u Egipat. Tako vidimo da sve što se dešava vezano uz Isusovo rođenje, a kasnije uz njegov život, ispunjenje je starozavjetnih proroštava i dio je Božjega spasenjskoga plana. Isusu nitko nije mogao nauditi dok se nije ispunilo vrijeme, pa tako ni Herod, iako je mislio kako ima savršen plan.
Poklon mudraca višestruko je znakovit događaj. Oni dolaze izdaleka, nisu pripadnici izraelskoga naroda, pogani su. To je znak da je Isus Spasitelj cijeloga svijeta, te da će Božji izabrani narod od sada biti svi koji u Isusa povjeruju i poklone mu se, a ne samo Izraelci. U njihovom dolasku u Betlehem ispunilo se proroštvo proroka Izaije da će pogani doći na Sion kako bi se poklonili Bogu Izraelovu (usp. Iz 2,2-5).

Tražitelji Boga

Mudraci su simbol svih iskrenih tražitelja Boga, tražitelja istine. Bog im je dao znak, zvijezdu, i oni su je slijedili. Nisu ustuknuli pred izazovom nesigurnosti i dalekog putovanja. Vjerovali su dobivenom znaku, bez sumnjičavosti. Mnogi takvi tražitelji Boga dolaze i danas u Crkvu, mjesto gdje bi ga trebali pronaći, a mi ih odbacujemo i priječimo ih da tu Boga i susretnu, jer smatramo da smo bolji i da jedino mi koji smo tu »oduvijek« imamo pravo baštiniti Božju prisutnost u Crkvi. No, svetkovinom Bogojavljenja opomenuti smo da Bog nije došao na zemlju samo za nas koji se smatramo privilegiranima iz bilo kojega razloga nego svim ljudima koji osjete poticaj, vide znak, za njim krenu i pristupe Crkvi, bilo kada i bilo gdje.
Mudraci s Istoka nas, također, podsjećaju da treba krenuti na put u potragu za Bogom. Uljuljkani u udobnost svoje površne pobožnosti, selektivnog prihvaćanja kršćanskog nauka, prilagođeni više svijetu nego Bogu, gubimo polako kontakt s onim koji se za nas u štali rodio. Iako službeno nismo pogani, nego kršteni u Katoličkoj Crkvi, ipak trebamo krenuti u potragu za Bogom. Mudraci nam pokazuju da se Bog, kako bi se pronašao, mora tražiti, mora se slijediti onaj znak koji je on dao, kakve god napore to od nas zahtijevalo. Kršćani duboko u sebi osjete da način na koji žive svoju pripadnost Božjem narodu nije dobar i da su se od Boga udaljili. Treba smoći hrabrosti, te krenuti na put koji vodi k Bogu, kao što su učinili mudraci. Bit će to ponekad teško i iscrpljujuće, ali donijet će mir i radost u duši, donijet će Božju blizinu, a to je jedino važno.
Ana Hodak