Arhiv tekstova

Testiranje na propuh

Mještani Donjeg Tavankuta jesenas su dobili novu tržnicu, koja je postavljena u središtu ovog sela, ali prodaja na njoj još uvijek nije zaživjela.
Tržnica je izgrađena u skladu s Planom detaljne regulacije Donjeg Tavankuta, koji je usvojen na gradskoj Skupštini, a u sklopu plana uređenja tržnica u seoskim naseljima na području Grada.
Nova tavankutska tržnica raspolaže s osam natkrivenih tezgi, što je dovoljno za postojeći broj prodavača, budući da ih je tijekom ljeta i subotom do desetak, dok se zimi i preko tjedna ta brojka svodi na troje do četvero onih najupornijih.
Na novouređeni prostor dugo se čekalo, međutim mjesecima nakon njegova završetka na tezgama je u ponudi samo jak propuh, dok se prodavači i dalje nalaze na starom mjestu, odnosno na improviziranoj tržnici smještenoj preko puta ove nove.
Razlog tome je što se čeka na otvorenje tržnice od strane gradskih čelnika, a budući da taj datum još nikako nije poznat, prodavačima ostaje vremena za razmisliti hoće li se uopće seliti, budući da »probni rad« nije nimalo ispunio njihova očekivanja.
Naime, prodavači su jedan dan probno prodavali svoju robu na novoj tržnici, međutim nedostatak odgovarajućeg prilaza tezgama i nesnosan propuh glavne su primjedbe zbog kojih otvorenje tržnice ne očekuju s oduševljenjem.
Spomenute nedostatke neophodno je riješiti prije otvorenja jer su prodavači prilično nezadovoljni, navodi član Savjeta Mjesne zajednice Tavankut Tome Vojnić Mijatov:
»Nova tržnica smještena je pokraj nogometnog stadiona, dakle u samom središtu sela, što je dobra lokacija, ali nadali smo se da će biti u potpunosti natkrivena, kao i da će sa strane biti ograđena. Međutim, natkrivene su samo tezge i dodatno je postavljen zaklon od pleksiglasa, ali samo s južne strane, tako da su tezge i dalje na vjetrometini, što prodavačima jako smeta. Osim toga, nije riješen sanitarni čvor, pa čak ni odgovarajuća česma s vodom, što je na svakoj tržnici neophodno. Prodavači na tržnici ukazuju na te probleme, ali ne žele da im u novinama pominjemo ime.«
Jedna od redovitih prodavačica na tržnici u Tavankutu ističe da ne želi prodavati na novom prostoru ukoliko se problem s propuhom ne riješi:
»Bili smo jedan dan na novoj tržnici i smatram da prostor nije do kraja uređen prema našim potrebama. Imam registrirano poljoprivredno gospodarstvo i ukoliko bude bilo potrebno prodavat ću voće i povrće od kuće, ali ne želim stajati pola dana na propuhu.«    
Osim voća i povrća, na tavankutskoj tržnici prodaje se i roba iz Mađarske, kao i odjeća, što znači da je prilaz automobilom do tezge prodavačima itekako bitan. Na novoj je tržnici i to jedno od loših rješenja, jer se radi o prilično skučenom prostoru, kaže prodavačica mađarske robe:
»Budući da imam prilično puno robe koju dovozim u prikolici, važno mi je što mogu autom ući u prostor gdje trenutačno prodajemo. Na novoj tržnici je to nemoguće, a dodatni problem jest neodgovarajući prilaz tržnici i blizina ceste, uslijed čega je istovar robe otežan. Uz propuh i neodgovarajući prilaz, prodavači će preseljenjem na novu tržnicu dobiti i obvezu plaćanja korištenja tezgi, što na prostoru trenutačne tržnice, koji je djelomično u vlasništvu mjesne pekare, a djelomično u vlasništvu Grada, nije bio slučaj.«
Prostor nove tržnice nalazi se u vlasništvu Grada, a njezina djelatnost bit će pod jurisdikcijom Javnog komunalnog poduzeća Subotičke tržnice, što automatski podrazumijeva naplatu odgovarajuće naknade za tezge, a nadalje nameće pitanja glede zainteresiranosti prodavača, isplativosti prodaje, legalnosti iste i mnoga druga.
Sudeći prema sadašnjim dojmovima prodavača i mještana Donjeg Tavankuta, nova tržnica i nije bila pun pogodak, a hoće li se ova investicija ipak pokazati kao dobar potez ostaje da se vidi kada konačno bude otvorena.
Marija Matković