Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Je li simbolična višejezičnost dovoljna?

Govoreći o oblicima službene uporabe jezika u tijelima AP Vojvodine, novosadska odvjetnica Éva Vukašinović naglašava da »u ovom području AP Vojvodina ima samo ovlaštenje da svojim statutom utvrdi jezike nacionalnih manjina koji su u službenoj uporabi u radu njezinih tijela«. Po riječima Vukašinović, »Ustavni sud je ocijenio da je službena uporaba jezika i pisama uređena Zakonom o službenoj uporabi jezika i pisma, te da je kao jedno od prava nacionalnih manjina na istovjetan način uređena Zakonom o zaštiti prava nacionalnih manjina. Ovi zakoni ne sadrže osnov po kojem bi AP Vojvodina, putem svojih tijela, sukladno zakonu, bliže uredila službenu uporabu jezika i pisama nacionalnih manjina na svojem teritoriju«. 
Vukašinović, kao i pokrajinski tajnik za obrazovanje, upravu, propise i nacionalne manjine – nacionalne zajednice Mihály Nyilas smatraju da je nedostatan broj zaposlenih poznavatelja jezika koji su u službenoj uporabi glavni razlog za nedostatke koji se javljaju u dosljednoj primjeni zakonski utemeljene višejezičnosti. Nyilas tu dodaje i ograničenja materijalne prirode. Kako god bilo, činjenica je da su u istoj zgradi, Banovini, mjestu gdje su ispreletana sjedišta pokrajinskih tijela, relativno jednostavni natpisi o tome gdje ta tijela počinju, napisani samo na srpskom jeziku.

Upravni postupci

Vođenje upravnih postupaka u pokrajinskim tijelima na jezicima nacionalnih manjina složeno je jezično pravo, te je možda iz tog razloga i manje »popularno« za konzumiranje, osobito kada je u pitanju hrvatski jezik, budući da ni jedan takav postupak, barem u razdoblju analize objavljene 2016. nije vođen. Od ukupnoga broja takvih postupaka koji su vođeni u pokrajinskoj administraciji tijekom 2016., pred čak 21 tijelom nije vođen niti jedan na nekom od manjinskih jezika u službenoj uporabi, ili ti podaci nisu dostavljeni analitičarima. Pred ostalima vođen je zanemarivo mali broj postupaka: pred Pokrajinskim tajništvom za obrazovanje, upravu, propise i nacionalne manjine – nacionalne zajednice vođena su dva od 2.319, koliko je vođeno u toj godini u tom tijelu, dok je kod Pokrajinskoga tajništva za socijalnu politiku, demografiju i ravnopravnost spolova vođeno 0,0006% upravnih postupaka na manjinskim jezicima te godine. Ove rijetke iznimke odnose se na predmete vođene na mađarskom jeziku. Uzrok ovome, osim inercije, je i mali broj ljudi koji u tijelima pokrajinske uprave poznaju manjinske jezike, a u velikom broju njih ustrojbenim dokumentima nisu ni predviđena radna mjesta na koja dolaze namještenici koji moraju poznavati manjinske jezike. No, među svim službenicima tijela AP Vojvodine, u analizi 2016. najviše njih se izjasnilo da je upravo hrvatski jezik manjinski jezik u službenoj uporabi koji »poznaju«.

Poticanje službene uporabe jezika

U odgovoru na pitanje našega tjednika o tome kako resorno pokrajinsko tajništvo potiče službenu uporabu jezika, pokrajinski tajnik Nyilas kaže da je »u ustrojbenoj strukturi unutar ovog tajništva propisano poznavanje jezika nacionalne manjine u službenoj uporabi u tijelima AP Vojvodine na 17 radnih mjesta kao uvjet za obavljanje poslova tog radnog mjesta, što je i ispunjeno«. Ilustracije radi, u tom je tajništvu 2016. bilo zaposleno 6 Hrvata (5,77% od svih zaposlenih), no samo jednoj osobi hrvatski je jezik bio materinji i samo je jedna osoba naobrazbu stekla na tom jeziku.  
Tajništvo, po riječima Nyilasa, potiče službenu uporabu manjinskih jezika i time što organizira polaganje ispita jezika nacionalnih zajednica za rad u tijelima uprave i izdaje uvjerenja o poznavanju jezika. Također, za potrebe pokrajinskih tijela uprave, Tajništvo prevodi propise, dokumente, akte, publikacije kao i druge materijale na manjinske jezike koji su u službenoj uporabi u pokrajinskim tijelima. Državni stručni ispit se također može polagati na svim službenim jezicima AP Vojvodine. Također, Nyilas navodi edukacije na temu prava na službenu uporabu jezika za zaposlene osobe u pokrajinskim tijelima te (su)organiziranje tečajeva razvoja jezičnih kompetencija u području jezika nacionalnih manjina i seminara na temu službene uporabe pojedinih manjinskih jezika u tijelima uprave i pravosuđu.

Inspekcija, kontrola, kazne

»Ustav, zakoni i podzakonski akti različito tretiraju odgovarajuću zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u tijelima javne vlasti. Ono što zabrinjava jest nedostatak kontrolnih mehanizama nad primjenom odredbi o službenoj višejezičnosti, nedostatak kaznenih odredbi zbog kršenja ovog pravila, kao i činjenica da je na snazi zabrana novog zapošljavanja, odnosno zakon o maksimalnom broju zaposlenih«, pojašnjava još jedan aspekt ovog pitanja Vukašinović.
Inspekcijska kontrola provođenja propisa o službenoj uporabi jezika i pisma povjereni su, što je više nego neobično, istome tijelu koje i provodi te propise (i) na razini tijela pokrajinske uprave – Pokrajinskom tajništvu za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine – nacionalne zajednice, koje putem svoje za to zadužene inspekcije vrši inspekcijski nadzor. 
Unatoč formalnim garancijama, u praksi službena uporaba jezika nacionalnih manjina oštećena je kadrovskim i materijalnim manjkavostima nositelja provođenja ovoga prava u tijelima AP Vojvodine. Ukoliko uzmemo komunikaciju putem interneta, Éva Vukašinović smatra da je »jasna obveza svih tijela da svu komunikaciju sa strankama obavljaju na svim jezicima koji su u službenoj uporabi u radu tih tijela, pa tako i komunikaciju putem interneta. Ipak, objava informacija na internetskim stranicama tijela na jezicima koji su u službenoj uporabi iziskuje angažiranje prevoditeljske službe s potrebnim kapacitetima«, kaže ona.
Vukašinović, glede razlike koja postoji među pojedinim pokrajinskim tijelima u pogledu službene uporabe jezika smatra da je prvi put u podzakonskom aktu, Uredbi o provođenju internog i javnog natječaja za popunjavanje radnih mjesta u AP Vojvodini i jedinicama lokalne samouprave iz 2016. godine, donositelj propisa odredio način kako da se vodi računa o razmjernoj zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina, kao i u druge dvije uredbe koje se odnose na kriterije za razvrstavanje radnih mjesta. 
»Od tada je neophodno ustrojbenim aktima obuhvatiti (na onim radnim mjestima koja podrazumijevaju neposrednu usmenu i pisanu komunikaciju s građanima) i poseban uvjet poznavanja jezika i pisma nacionalnih manjina, a isti uvjet se ponavlja i u tekstu natječaja za određeno radno mjesto. Osim toga, ako postoji potreba za zaposlenjem pripadnika nacionalnih manjina koji su nedostatno zastupljeni među zaposlenima, u oglasu se posebno navodi da te nacionalne manjine imaju prednost kod izbora u slučaju jednake ocjene kandidata. Uredba propisuje i kada postoji potreba za zapošljavanjem pripadnika određene nacionalne manjine: potreba proistječe iz omjera broja zaposlenih koji su se očitovali kao pripadnici manjine temeljem podataka iz registra zaposlenih u javnoj upravi sukladno zakonu i zastupljenosti u stanovništvu na teritoriju Autonomne Pokrajine, jedinice lokalne samouprave, odnosno gradske općine, pod uvjetom da se o nacionalnoj pripadnosti izjasnilo 30% zaposlenih u Autonomnoj Pokrajini«, zaključuje Vukašinović.
Za svijetli primjer ostvarivanja prava na službenu uporabu manjinskih jezika smatra se djelovanje Prevoditeljske službe pokrajinske administracije, koja također ustrojbeno pripada Pokrajinskom tajništvu za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine – nacionalne zajednice. I ova služba, njezin dio koji se bavi prevođenjem s hrvatskog i na hrvatski jezik (zove se Skupina za hrvatski jezik u Odjelu za lektoriranje i hrvatski jezik), uskoro slavi mali jubilej svojeg rada – deset godina izdavanja prvog broja Službenog lista AP Vojvodine na hrvatskom jeziku, koji je objavljen 28. siječnja 2010. godine.
Marko Tucakov

  • Doček NS2020
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay