Arhiv tekstova

Glubinačko je Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo »Tomislav« organiziralo božićni koncert u utorak 28. prosinca 2004. godine u Staroj Pazovi, budući da u Golubincima ne postoji dvorana koja bi primila toliki broj gostiju koliko ih je bilo na koncertu – preko 500. Domaćini i njihovi gosti članovi Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva »Matija Gubec« iz Rume, Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva »Jelačić« iz Petrovardina te Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva »Vladimir Nazor« iz Sombora pružili su nezaboravnu večer posjetiteljima u dvorani. 

Svakako vrijedi istaknuti da su voditelji kroz program pomno pripremili konferansu, koja je, gledano sama za sebe, prava umjetnička minijatura. Pitomim su i toplim riječima najavljivali nastupe folklornih skupina, bilo dječjih ili onih odraslih, i orkestara, koji su nastupom pokazali visoku umjetničku razinu. 

OSVOJITE HRVATSKU: Koreografije koje su Somborci izveli katakda su ličile na akrobacije nositelja pojedinih scenskih prikaza, koje uz ritmičku i harmonijsku usklađenost tamburaša – koji pomno prate što se zbiva među plesačima te im se prilagođuju – nastup čine još atraktivnijim. Spontanost naratora i prirodnost glumaca, te ponovimo, gotovo savršena usklađenost plesača i svirača, nastup su Somboraca učinile nezaboravnim.

Petrovaradnski je juniorski orkestar izveo nekoliko pjesama, među kojima ističemo Pjesmu Petrovaradinu, a seniorski orkestar je, gotovo premijerno, izveo pjesmu Moj Srijem, autora dr. Bićanića, nekadašnjega kukujevačkoga liječnika, te neke pjesme popularne među petrovardinskim Hrvatima. 

ZASLUŽILI MJESTO IZVAN LOKALNIH OKVIRA: Rumski je tamburaški orkestar izveo nekoliko autorskih skladbi, koje po kvaliteti sigurno spadaju u vrh nacionalnog tamburaškog stvaralaštva. Ne trebaju se stidjeti ni autori tekstova ni glazbe, a osobito aranžeri i izvođači, već moraju svoje uratke, bilo snimljene na albumu ili one koje još nisu snimili, prezentirati na glazbenom tržištu Republike Hrvatske. Isto vrijedi za golubinačke tamburaše, neka nam bude oprošteno što samo njega ističemo, pod vodstvom Ilije Žarkovića, doajena golubinačke glazbe i kulture uopće. Njihove atraktivne nastupe još je atraktivnijim učinila svojim osebujnim glasom Mirjana Cekić. Snaga i koloraturne mogućnosti njenoga glasa te atraktivnost nastupa golubinačkih tamburaša ne zaslužuju da kao i, nije na odmet ponoviti oduševljenje, rumski tamburaši, ostanu u uskim lokalnim okvirima.

Ipak su, pokraj igara iz Banata i igara iz Srijema, koje je izveo golubinački seniorski folklor, simpatije publike otišle juniorskom golubinačkom folkloru. Za neke je njihove plesače odveć ambiciozno reći i »juniori«, naime, plesači i plesačice koji nemaju 6 godina, a nekoliko njih, vjerojatno ni punih 5, uvježbali su plesne korake te zarana odškrinuli riznicu tradicijske kulture srijemskih Hrvata. Njihovim voditeljima, kao i svim organizatorima božićnoga koncerta, velike pohvale.