Arhiv tekstova

Svestrani rad na očuvanju kulture svog naroda

Sa željom da saznam nešto više o radu Kulturnog centra podunavskih Švaba Karlowitz, udruženja koje se bavi tradicionalnom švapskom kulturom, uputila sam se u Srijemske Karlovce gdje sam se sastala s osnivačem i predsjednikom tog udruženja Stjepanom Sederom. Zaintrigirali su me njegov entuzijazam i energija unatoč starosnoj dobi. Njegovi zapaženi rezultati su na polju istraživačkog rada, te radu na njegovanju tradicije i običaja podunavskih Švaba, koji su skoro zamrli na prostoru Vojvodine u posljednjih šest desetljeća. U muzejskoj postavci u centralnom objektu Fondacije vjerodostojno je kroz autentično pokućstvo i nošnje prikazan način života podunavskih Švaba u seoskom domaćinstvu kakav je bio prije 250 godina. O načinu života svjedoče i brojni predmeti i objekti u dvorištu kuće: šupa, bunar, poljoprivredni strojevi, razne alatke koje su se nekada koristile na selu. Poseban akcent Fondacija daje razvoju dobrosusjedskih odnosa. I ove godine realizirala je projekt pod nazivom »Narodni običaji podunavskih Švaba i razvoj dobrosusjedskih odnosa«, koji podrazumijeva da mladi između 15 i 21 godine napišu literarni rad na zadanu temu i da za to budu adekvatno i nagrađeni.
Rođeni ste u Srijemskim Karlovcima, gdje ste završili gimnaziju, a zatim i Pravni fakultet u Beogradu. Još prije umirovljenja počeli ste se baviti istraživačkim radom na polju tradicionalne kulture podunavskih Švaba. Što Vas je potaknulo da se počnete baviti istraživanjem tradicije naroda kojem i sami pripadate, te da osnujete Fondaciju?
Izraz podunavski Švabo (danas podunavski Nijemac) je nastao u njemačkoj znanosti i prvi puta je upotrijebljen 1923. godine kako bi označio njemačku populaciju koja se našla u današnjoj Vojvodini. U njemačkoj znanosti znaju često kazati da su podunavske Švabe najmlađe pleme njemačkog naroda. Da se bavim ovim poslom zaintrigiralo me je podrijetlo moje obitelji. Znao sam obiteljsku priču da su svojevremeno u Karlovce došla tri brata iz Stuttgarta, odakle potječu i svi Sederi u ovom mjestu. U Karlovcima sam pronašao prve crkvene knjige koje datiraju iz 1739. godine. Istraživanjem sam zaokružio jednu priču ne samo o mojoj obitelji nego i o svim Karlovčanima koji su njemačkog porijekla. Tako sam otkrio da su Nijemci iz Beograda došli u Karlovce 1739. godine i da je to bio prvi val njihovog doseljavanja. Tada je na ove prostore došlo 52 obitelji, oko 500 stanovnika, od kojih danas nema više nijednog u Karlovcima. Izumrli su. Drugi val doseljavanja je bio 1790. godine kada je na ove prostore došlo 90 stanovnika iz Njemačke. Oni se jednim dijelom nastanjuju u Karlovcima, a drugim dijelom u Bukovcu. I od njih danas nema više nikoga u Karlovcima. Te podatke sam publicirao i objavio sam jednu knjigu na tu temu, te brojne članke. 
S namjerom da na vjerodostojan način prikažete život podunavskih Švaba na ovim prostorima, 2008. godine kupujete kuću u Srijemskim Karlovcima staru oko 250 godina, koja je danas restaurirana i u kojoj je smještena etno postavka seoskog domaćinstva podunavskih Švaba iz druge polovice XVIII. vijeka. Koliki je interes posjetitelja da saznaju nešto više o povijesti podunavskih Švaba? 
Etno postavka je za posjetitelje otvorena šest godina. Posjeti nisu na zadovoljavajućoj razini u kvantitativnom smislu. Međutim, u kvalitativnom smislu zadovoljavaju. Dolaze mediji, istraživači, publicisti, umjetnici, učitelji s djecom. Ono što me naročito obradovalo jest da su nam u posjetu bili štićenici doma za stare osobe iz Mola i Mladenovca. Postoji širok raspon interesa, ali je posjećenost u kvantitativnom smislu mala. Ove godine je bilo nešto više od 100 ljudi.
Osnivanjem njemačkog udruženja za dobrosusjedske odnose Fondacije Zavičajna kuća praktično ste pokazali kako se kultura jednog naroda može sačuvati. No, još jedna manifestacija i organizacija Fondacije koja se u Srijemskim Karlovcima održavala proteklih 17 godina održava se s istim ciljem.
Kultura, jezik, odjeća i kuhinja su osnovne odlike jednog naroda. Zato sam zajedno sa svojim prijateljima osnovao njemačko udruženje za dobrosusjedske odnose, a danas je to Fondacija Zavičajna kuća. Odmah nakon osnutka udruženja osnovali smo prvi festival kuglofa, manifestaciju tradicionalnih kultura podunavskih Švaba koju smo organizirali s idejom da na njoj prikazujemo stare zanate, domaću radinost, ručne radove, antikvitete, a centralno mjesto smo ostavili za kuglof. To je najveća etno manifestacija u Srbiji na kojoj ne sudjeluju samo Nijemci nego i pripadnici drugih nacija sa svojom tradicionalnom kulturom. 
Do sada ste objavili nekoliko knjiga koje su rezultat Vašeg istraživačkog rada. Koja knjiga je izazvala najveće zanimanje kod čitatelja?
Objavio sam više knjiga, romana, znanstveno-istraživačkih radova i brojne tekstove. Kritika je veoma pozitivno ocijenila knjigu Plitki grobovi. To je knjiga koja je fokusirana na sudbinu podunavskih Švaba nakon Drugog svjetskog rata. Najnovija knjiga je Građani šest država, u kojoj sam se fokusirao na Srijemske Karlovce. Zašto građani šest država? Srijemski Karlovci su od Austrije prošli Osmansko carstvo, Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, SFRJ, SRJ i Srbiju. Također sam snimio i film s Mirkom Sebićem pod nazivom Budućnost sjećanja. Film obrađuje tematiku kraja rata i sudbine ljudi.
Od 2003. godine Fondacija je izdavač jedinog časopisa na njemačkom jeziku pod nazivom Fenster. 
Časopis ima simbolično ime »prozor« iz perspektive većinskog naroda, odnosno kako se iz perspektive manjinskog naroda može gledati na većinski narod. Taj časopis izlazi pod motom: »povjerenje, pomirenje, poštenje«. U njemu se obrađuju teme iz kulture i povijesti podunavskih Švaba i upravo će u prvoj polovici prosinca izaći najnoviji broj. 
Kako ocjenjujete suradnju s većinskom i manjinskim zajednicama u Srijemskim Karlovcima ali i šire?
Po popisu iz 2012. godine ima nešto više od 4.000 Nijemaca, što je vrlo malo u odnosu na 1942. godinu kada ih je u tadašnjoj Jugoslaviji bilo oko 550.000, od čega je njih oko 500.000 živjelo na prostoru današnje Vojvodine. To se ne može s točnošću tvrditi, jer tadašnji popisi nisu bili po nacionalnosti nego po religiji. U Vojvodini postoji 13 udruženja njemačke kulture i ona međusobno surađuju. U Karlovcima ima relativno malo katolika, tek 10 posto od ukupnog stanovništva. Ja sam katolik-agnostik, ali povremeno odem u crkvu i u pravoslavnu i u katoličku, u kojoj sam kršten. Crkveni zbor župne crkve Presvetog Trojstva je često sudjelovao na našim manifestacijama, a 2014. održali smo božićni koncert u njoj, kada nam je gost bio njemački veleposlanik.
Jeste li do sada realizirali sve što ste planirali učiniti na očuvanju tradicije podunavskih Švaba?
Planova više nemam, ali radnog elana još imam. Ne znam što će se desiti s Fondacijom kada mene više ne bude, ali ću se potruditi da ona nastavi živjeti. Trenutno pišem kuhar, točnije prepisujem recepte, načine pripreme hrane podunavskih Švaba iz XIX. i XX. vijeka. Neke od recepata sam sačuvao od moje mame, a imam zabilježena kazivanja starijih žena Švabica. Preostalo mi je da ih dodatno istražim, poredam i nadam se da ću knjigu recepata objaviti sljedeće godine. Time bih zaokružio sve ono što sam planirao uraditi na polju očuvanja tradicije i kulture podunavskih Švaba.
S. D.