Arhiv tekstova

Nakon značajne promocije u Zagrebu, »Leksikon podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca« konačno je prošloga tjedna, 22. prosinca dočekao svoju prezentaciju u gradu u kome je kao ideja i započet. U Plavoj vijećnici Gradske kuće u Subotici predstavljen je novi učinak u dosadašnjem ostvarivanju ovoga projekta. 

O prva dva sveska ova »Leksikona« koji obrađuju oko 200 pojmova (A; B-Baž) a bave se Hrvatima s prostora između Dunava i Tise, Budimpešte i Novog Sada, govorili su glavni urednik dr. Slaven Bačić, te suradnici ista projekta Tomislav Žigmanov i Hrvoje Tikvicki.

SVJEDOČENJE AUTORECEPCIJE: Promociju »Leksikona« je otvorio Tomislav Žigmanov pozdravljajući sve nazočne, a posebice generalnog konzula RH u Subotici mr. Davora Vidiša. »Večeras ćemo govoriti o djelu kojim hrvatska zajednica u Vojvodini, Bačkoj, Subotici pokušava svjedočiti vlastite mogućnosti u autorecepciji, kako sami sebe vidimo, kako sami sebe pamtimo, kako sami sebe u mjestu u kojemu smo možemo obraditi, ne samo u obliku sjećanja i nanosa, ili sferama pojavnosti – folklora, književnosti ili znanosti«, rekao je Žigmanov ističući da ovakvo promatranje vremenom dobiva puno zahtjevnije oblike kao što leksikoni i enciklopedije koje su onda djelo sustavnog, organiziranog i stručno zahtjevnog nastojanja. Dodao je i da ove činjenice njihova rada konstatira s ponosom, »jer su i prilikom promocije u Zagrebu drugi procijenili da je ovo i više nego pristojan početak našeg rada u memoriranju«.

Ispred institucionalnog okvira koji je omogućio rad na »Leksikonu«, Hrvatskog akademskog društva, koje je i nakladnik ovih dvaju svezaka, nazočnima se obratio mr. Josip Ivanović. »Čast mi je govoriti o ovom veoma ozbiljnom projektu koji je započeo dr. Slaven Bačić, te me raduje što se obistinilo sve ono što je ovim pothvatom i zamišljeno«, rekao je Ivanović i istaknuo da Leksikon, kao spoj više inicijativa, jeste djelo koje dokazuje da ova zajednica iako ispunjena poteškoćama, unutarnjim razdiobama, ipak stvara nešto što će biti zajednički nazivnik svih Hrvata - Bunjevaca, Šokaca, na ovim prostorima koji su dio ovog etnosa, te zaželio uspješan dulji rad na ovom izuzetnom pothvatu.

TIMSKI RAD I OTVORENOST PROJEKTA: Kao glavni izlagač ove promocije, dr. Bačić je iskazao neke od značajki ovog projekta. On je rekao kako je značajan doprinos svih suradnika, jer jedan čovjek nema toliko znanja sa obuhvati sve oblasti koje su obrađene u ovom Leksikonu. »Ovo je rezultat timskog rada, a jedan od razloga ovakvog sintetičkog rada jeste dolaženje do podataka iz arhiva i muzeja o pojmovima koji se prvi puta pojavljuju. Leksikon je inkluzivan projekt u koji su uključeni i pripadnici drugih naroda, a piše se i o pojavama i značenjima drugih naroda ovih prostora koji su značajni i za Hrvate. Problem je nepostojanje uzora u ovakvom radu, jer je ovdje u naslovu uključen jedan etnički, dva subetnička i jedan regionalni pojam«, rekao je Bačić. Ističući prednosti i kvalitete ovog projekta on je naglasio da bi najveća kvaliteta ovog projekta na kraju kada se posao okonča mogla biti činjenica da se kao rezultat ovog rada utvrđuju podaci koji se ne mogu utvrditi u velikim centrima, kao i one natuknice koje nisu detaljno i točno obrađene u drugim enciklopedijama i leksikonima, te sublimacija pri opisivanju nekih običaja za ovo izdanje. Inspiriran riječima jednog fratra iz Bjelovara »da je potrebno pisati, jer sve što se ne zapiše to će nestati« napomenuo je kako je sve teže pronalaziti podatke iz vremena iza nas. »Svjesni smo svi koji učestvujemo u radu, da nije sve savršeno, ali važno je da mi možemo u samom procesu rada ispravljati greške i vremenom učvrstili fizionomiju ovog djela«, zaključio je Bačić.

GLAZBENI DODATAK »LEKSIKONU«: Hrvoje Tikvicki, autor glazbene točke »Minijatura o Leksikonu« (također u izdanju HAD-a), koju je skladao za prigodu »Leksikona«, ujedno je i autor nekoliko natuknica u domenu ljudi koji su se bavili glazbom, opisao je svoj uradak: »Ovo je  dodatak Leksikonu, kao nadahnuće poslužila mi je arijica zapisana davno od strane moga oca, koja je netipična za Bunjevce jer je molska, ona čini glavnu temu, a pokrivena je temom ‘Srdim se dušo’«. Žigmanov je podržao ovakvo umjetničko nastojanje stavom o pluralnosti sadržaja unutar zajednice, jer je ovo primjer »da iz kutova ozbiljne glazbe pokušamo obrađivati naše nasljeđe što je trend i u svijetu«.

Ova prigoda je iskorištena i za iznošenje dojmova sudionika koji su bili nazočni promociji istog ovog projekta u Leksikografskom zavodu »Miroslav Krleža«, najznačajnijoj instituciji ovakve vrste na prostoru bivše Jugoslavije. Žigmanov i Bačić su se složili kako su poziv na zagrebačku promociju i cijela suradnja zapravo priznanje svima onima koji su u projekt involvirani. Bačić je prenio riječi podrške iz matične države kako je Leksikon profesionalno urađen s obzirom na naše prilično ograničeno iskustvo na ovom polju, te da »nema žalopojki sa rubnoga prostora vezanih za polako odumiranje jednoga naroda u dijaspori«, kojih su se domaćini u Zagrebu pomalo i pribojavali.