Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Probudimo svoju vjeru

Prvom nedjeljom došašća započelo je vrijeme priprave za Božić, koje nas liturgijskim čitanjima opominje da je sada pravo vrijeme da se pripremimo i za drugi Kristov dolazak. Četiri tjedna koja nas dijele od proslave Isusova rođenja dovoljna su da pripravimo svoje srce za proslavu toga važnog blagdana, no potrebno je u takvoj pripravnosti biti stalno, jer ne znamo časa kada će Gospodin ponovno doći.

Vjera kao pokretač

Vrijeme došašća kao vrijeme priprave u prvoj polovici je više usmjereno na pripravu za Kristov drugi dolazak. Stoga nas liturgija kroz svoje tekstove neprestano poziva na budnost, a simbol te budnosti su i mise zornice koje su specifične baš za ovo vrijeme liturgijske godine. I Isus je svoje učenike često upozoravao na pripravnost, o čemu nam svjedoči i evanđelje prve nedjelje došašća (usp. Mt 24, 37-44), jer njegovim dolaskom na ovaj svijet nastupila su posljednja vremena, a ne znamo ni dana ni časa kada će Sin Čovječji opet doći, zato neprestano trebamo bdjeti i biti pripravni.
Vrijeme dovršetka povijesti Isus uspoređuje s Noinim vremenom. Dobro nam je poznata starozavjetna pripovijest o Noi (Post 6-9). Biblija govori o njemu kao jedinom pravedniku na zemlji, zbog čega ga je Bog odlučio spasiti u čas kada na zemlju pusti veliki potop. No, da bi se to ostvarilo Noa je morao poslušati Božji glas i napraviti korablju. I dok je on pravio korablju po Božjem nalogu, drugi su ga ismijavali i upirali prstom u njega kao u luđaka. Ipak, Noa se nije dao smesti, tako ga je u konačnici spasila njegova vjera.
I upravo je vjera ono na što nas Isus poziva kada govori o svršetku svijeta. Poziv na budnost je poziv na vjeru, ali ne na pasivnu, jer pasivna vjera je isto što i spavanje u trenutku kada lopov dolazi (sup. Mt 14,43). Budnost znači vjeru koja pokreće na djelovanje. Ona treba biti pokretačka snaga našega života, da se po njoj razlikujemo u svijetu. No, naša vjera, krhka, slaba, oslonjena previše na običaje i tradiciju, ispunjena nerijetko praznovjerjima ili prekrojena u ono što nam odgovara, nikako ne odražava našu spremnost da se susretnemo s Gospodinom kada ponovno dođe. Vjera starozavjetnog Noe, koji je činio mimo ostatka svijeta, koji je unatoč izrugivanjima slušao Božju poruku, te koji je, bez obzira na iskvarenu sredinu u kojoj je živio, jedini ostao pravedan, postaje prauzor vjere modernog čovjeka, koji se često izgovara upravo time kako je jedini koji vjeruje, kako su svi loši, pa se on nekako mora uklopiti, kako će postati predmet podsmjeha ako bude slijedio Božje zapovijedi. Možda i jeste istina da je modernom čovjeku tako teško biti vjernik, ali isto je bilo i Noi, a vidimo da ga je Bog nagradio spasenjem. Stoga naša budnost znači budnost naše vjere, koja uglavnom spava uljuljkana u obzire, neisticanja i lijepe običaje. Ali Isus nas opominje da prenemo našu vjeru iz takvoga sna, da bi mogla postati pokretač našega života i učiniti nas spremnima za susret s njim.

Zaodjenuti Kristom

Sveti Pavao u Poslanici Rimljanima poziva: »Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti… zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom« (Rim 13,12.14a). Čovjek zaodjenut Kristom je čovjek pripravan za njegov drugi dolazak. To je onaj koji nosi »oružje svjetlosti«. Ove Pavlove riječi nisu namijenjene nekim posebnim ljudima, svećenicima ili redovnicima, već svakom tko je kršten i zove se kršćaninom. Iz vjere u Krista dolazi preobrazba života. Onaj tko vjeruje nikako ne može činiti ono što pripada tami. Istina je, ljudska narav je slaba i pada u grijeh, ali onaj koji nosi oružje svjetlosti u stalnoj je borbi da pobijedi svoju slabost i oslobodi se grijeha. To je cjeloživotna borba. Ipak, iako je poput svakog čovjeka, sklon grijehu, onaj koji je Kristom zaodjenut živi drugačije, jer po svome načinu života donosi Krista ljudima. Vjernik čini dobro, a bori se protiv zla, najprije onog u sebi.
Svi ćemo u vrijeme došašća pokušati promijeniti se na bolje. Trudit ćemo se činiti dobra djela, više moliti, biti ljubazniji i pobožniji. Na tome putu promjene susrest ćemo se s mnogim protivštinama, ali potrudit ćemo se da ustrajemo, jer četiri tjedna do Božića nije dugačko vrijeme. Međutim, Isusov poziv na budnost je zapravo zadatak da u promjenama ustrajemo cijele godine, a ne samo ovo kratko vrijeme, a da svako novo došašće bude samo razdoblje snažnijeg preispitivanja i postavljanja novih zadataka u svrhu buđenja vjere i življenja svoga kršćanskog poslanja.

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika