Inženjer Kosta Petrović, šef Gradskog građevinskog odjela, u publikaciji Subotica i Kupalište Palić iz 1928. godine, u popisu važnih institucija bilježi Okružnu blagajnu za osiguranje »radenika«, u kojoj je bilo osigurano 10.500 uposlenika iz Subotice, a obuhvaćala je i mjesta u okolici (Sentu, Kanjižu, Bečej, Topolu...). Uredi Blagajne bili su smješteni u zgradi koja i danas postoji u Ulici Bose Milićević (ali je stambena), gdje su se, po svemu sudeći, nalazile i ambulante različitih specijalnosti namijenjene osiguranicima. Na popisu objekata ovog Fonda, međutim, spominje se i Oporavilište na Paliću (str. 59 u spomenutoj publikaciji) na adresi Riječka 13 i 15. 
Palićka ulica i danas nosi isto ime; najlakše ju je locirati po objektu prepoznatljivom i posjetiteljima i stanovnicima ovog turističkog mjesta – vili Lujza. No, takvog oporavilišta (ili sanatorija – korišten je i ovaj naziv) u Riječkoj ulici odavno nema. Gdje se nalazilo? Lokaciju otkriva fotografija iz kolekcije Dejana Mrkića (sajt GradSubotica, tekst U potrazi za nekim nestalim ili zaboravljenim subotičkim adresama), koja prikazuje sanatorij oko 1930-ih godina. Nalazio se neposredno uz vilu Lujza (ili su ga činila oba spomenuta objekta). Prizor je zbilja bio lijep, a dvorišta obje zgrade bila su orubljena istovjetnim dekorativnim stupićima. Na drugoj fotografiji, koja potječe iz zbirke Povijesnog arhiva Subotica, vidi se izbliza kako je izgledala vila koje danas više nema. Na njoj je izblijedjeli natpis »Žensko odeljenje radničkog sanatorijuma Palić«.
Ove, i objekt Bagolyvár u neposrednoj blizini, izgradio je 1891. godine Lajos Vermes kao dio velikog sportskog kompleksa. Palićka obala (šetnica) danas nosi njegovo ime.