Arhiv tekstova

Uspješna godina somborskih veslača i veslačica

Nisu pobjednici Maratona lađa, ali to nije prepreka za somborske veslače da organiziraju Noć lađara, koju inače tradicionalno priređuje šampion Maratona lađa na Neretvi. Nije večer šampiona, ali je večer na kojoj Nazorovi lađari sumiraju godinu iza njih, analiziraju propuste koje su napravili, hvale se uspjesima koje su postigli i planiraju početak nove veslačke godine. Ako bismo nešto htjeli zaboraviti, onda je to ovogodišnji plasman na neretvanskom maratonu, a ako bismo nešto htjeli upisati kao svoj veliki uspjeh, onda je to pobjeda na maratonu Vukovar – Ilok gdje su bili prvi, ali i to što su prepoznati kao ozbiljna ekipa na dragon boat natjecanjima. Iza njih je 90 izveslanih kilometara na natjecanjima u Hrvatskoj, Mađarskoj i Srbiji. Pročelnik sportske sekcije Pavle Matarić s ponosom ističe 32 kilometara na regati Vukovar – Ilok, gdje su se na pobjedničko postolje popeli upravo Nazorovi veslači. U značajne uspjehe pročelnik ubraja i drugu poziciju izborenu na državnom dragon boat natjecanju u mađarskoj županiji Tolna.
 
Neretvanski izazovi

Ako bismo krenuli redom, odnosno onako kako su večer posložili organizatori, onda bi priča krenula od veslačica – ženske ekipe Salašari somborski. Ono što veslačice ne mogu prežaliti ni četiri mjeseca poslije Neretve jest oduzeta im minutaža koja ih je umjesto na postolje, ili barem četvrto mjesto, »spustila« na petu poziciju. Da objasni kakav je osjećaj čekati u čamcu start utrke veslačice su mudro prepustile najgovorljivijoj veslačici Gorani Koporan. 
»U tom mometnu imate osjećaj kao da doslovno visite o koncu. Parićarka koju ne poznajete, nervoza, naboj, želja da toliko toga uradite. I samo čekate da krenete«, prepričava Gorana taj naboj adrenalina prije znaka koji se toliko čeka.  
A što se tiče »ukradene« minute Somborke ni danas ne znaju zašto su kažnjene, ali ono što je izvjesno je da ih ta nepravda, zbog koje su uložile i prigovor, nije obeshrabrila, pa novo osvajanje Neretve najavljuju za narednu godinu. Ono što obećavaju je više treninga, usprkos tome što je ekipa mješovita somborsko-subotička, pa je teško sve obveze veslačica uskladiti s treninzima. Potporu imaju od svojih kolega veslača s kojima često treniraju zajedno. Iako im ne mogu oprostiti što se, stjecajem okolnosti, mogu pohvaliti rezultatima o kojima veslači još uvijek sanjaju. A taj stjecaj okolnosti je činjenica da u ženskoj konkurenciji nastupa manje ekipa, pa su i osvojena mjesta uvijek iznad desete pozicije.

Pokorili i Dunav

Ovogodišnji Maraton lađa na Neretvi nešto je što bi muški dio ove veslačke ekipe rado zaboravio, jer plasmanom se ne mogu pohvaliti. Svjesni su i sami da su ove godine falili s treninzima, pa se realno boljem rezultatu od 19. pozicije i nisu mogli nadati. Ali zato neretvansko razočaranje mogu im kompenzirati drugi, dobri rezultati. Ono što s ponosom ističu jest uspjeh na Međunarodnoj regati Vukovar – Ilok. Utrka je to na kojoj Nazorovi veslači rado sudjeluju, utrka na kojoj su dragi i dobro dočekani gosti, pa im je time draže što su na utrci od 32 kilometara uspjeli stići prvi.
Osim maratonskih utrka, veslači su se »primili« i na dragon boat natjecanja, a time su ih zarazili prijatelji iz Kajak kluba Bezdan iz Bezdana. U svoje uspjehe mogu svrstati i pobjede na državnom prvenstvu Mađarske, veslanje na Adi Ciganliji, odličja osvojena u Bezdanu. Sve u svemu, ima ih svuda: od Mađarske do hrvatskog primorja. A da bi se uveslalo 90 natjecateljskih kilometara, trebalo je na treninzima izveslati nekoliko puta više. Uz sve to, natjecanja i putovanja i koštaju. Najveći dio troškova pokriva Nazor, a dio i sami veslači. Zato su za Noć lađara smislili originalni način da zarade nešto novca. Na dražbi su ponudili veslo s prvog neretvanskog maratona, majicu kominskih Gusara, najtrofejnije ekipe, i majicu s jednog svog natjecanja. Najuporniji sudionici na dražbi bili su sami veslači pa je tako Srđan Radmilo, koji je propustio prvi maraton, postao vlasnik vesla upravo s tog maratona; Aca Gertner, koji se u neretvanskim vodama oprobao samo prve godine, doma je ponio majicu koju su Nazorovci nosili 2015. godine, a Marija Mandić izborila je majicu Gusara iz Komina.
Oni koji baš nisu ljubitelji ovog sporta skloni su reći da veslanje nema mnogo veze s ovdašnjim Hrvatima, čuvanjem tradicije, običaja. Ali ako se kaže da članovi obiju ekipa imaju manje od 40 godina, da imaju dvadesetak mališana koji ih prate na Neretvi, pa i na Noći lađara u Hrvatskom domu i da veslači gdje god da se pojave s ponosom ističu zastavu HKUD-a Vladimir Nazor, da su zahvaljujući njima i u dolini Neretve čuli da i u Somboru žive Hrvati, onda potpora ima smisla. A njih novi izazovi čekaju već početkom godine, i to u Mađarskoj. Za sada neostvarena želja im ostaje promocija neretvanske lađe, maratona i veslanja na Paliću. 
Z. V.