Arhiv tekstova

Ono što se dogodilo i ono što nije

Ovaj vikend ne može stati pod jednu temu, a kako su i nadolazeći vikendi sadržajni, nemoguće ga je razdvojiti na više cjelina, pa će se događaji ovog vikenda morati boriti za prevlast i nadmoć. Postoje ti vikendi kojima ne možete odoljeti, bez obzira koliko se trudili posložiti stvari i napraviti smisleni raspored. Takav je meni bio protekli vikend. Središnji događaj je trebala biti Noć lađara, ali se onda sasvim neočekivano tu pojavila i generalna proba čuvene predstave Semper idem i sada ne znam točno od čega prije krenuti. U posljednjem sam se trenutku sjetila da ću morati dati tren pažnje i nečemu što nisam uspjela posjetiti. Ali, idemo redom.

Uvijek isto

Kao što sam i na samom predstavljanju ženske ekipe Salašara somborskih rekla, uz malu digresiju i pokušaj pravdanja manjkom vremena i aktualnom temom u gradu, Semper idem, kao što je Lebovićevo zlo uvijek isto, kod mene je uvijek isto u posljednjem trenutku. Volim držati prezentacije, govoriti pred ljudima i to mi daje neku posebnu energiju, ali ne volim kada odem nepripremljena. No, koliko god bila nepripremljena, ovdje je riječ o prezentiranju nečega vrlo osobnog i upečatljivog tako da nisam mogla mnogo omanuti. Na ovoj, trećoj po redu, Noći lađara predstavljene su i muška i ženska ekipa Salašara somborskih, a prisutnim prijateljima i veslačima obratili su se i pročelnik sportske sekcije Pavle Matarić kao i predsjednik HKUD-a Vladimir Nazor Mata Matarić. Večer je protekla divno, puno emocija i puno planova za dalje. Sljedeća godina je godina koja obećava dobre plasmane za ove dvije ekipe.

Semper idem

Krenula sam obrnutim redoslijedom, prikazujući prvo svoju subotu, a tek onda petak ali to ćemo zanemariti. Petak je bio u znaku Lebovića, somborskog kazališta koje obilježava 137 godina i sjajnog kazališnog ansambla. Svatko tko je čitao roman Đorđa Lebovića o Židovima u Somboru, o njegovom odrastanju i životu, o svim tim sudbonosnim dešavanjima u tom razdoblju, sigurno se zapitao kako će to Gorčin Stojanović prikazati kroz predstavu. Tko će glumiti Đorđa, na koji način će vjerodostojno biti prikazano toliko događaja i toliko likova. Tko god da se to zapitao, morao je na umu imati da je ovdje riječ o jednom ozbiljnom ansamblu. Prvo je do mene došla informacija o petosatnom trajanju predstave. Bilo je čak ideja o podjeli u dva dana, ali se od nje brzo odustalo i to podržavam. Svi glumci su ljude pripremali na duljinu trajanja, kao da su se tim ograđivali ali ne onako »nije do nas«, nego zbog psihičke pripreme. Jer, zaista, pet sati nije malo. Pet sati života mimo svih drugih obveza i pet sati sjedenja. Sretna okolnost je bila i gledati predstavu na generalnoj probi kada kazalište nije tako puno, jer nije isto pet sati sjediti s 400 ljudi i pet sati sjediti s njih nekoliko. Kako bilo, lijepo je sve organizirano i uz sve pauze, dinamiku dešavanja i sve prenijete emocije, svi su tražili »još« i kada je stigao kraj. Nevjerojatan je način na koji su nas glumci povezali s likovima, pričom i dešavanjima. Dijelovi su se nizali, od prvog koji je bio čist, okupan, lagan, do drugog koji nas je doslovno emotivno rasturio. Rijetki su koji nisu plakali tijekom predstave i pri tome ne mislim kako je plakanje mjerilo nečega nego pokazatelj iskrenih emocija. I nakon drugog dijela bilo je teško i emotivno, ali i protkano lijepim događajima. Divno. Teško je na kraju oduševljenja predstavom reći nešto veliko, kad su i Lebović, i Gorčin, i somborski ansambl to rekli umjesto vas. Naše je samo gledati predstavu i diviti se i zato kada god budete imali priliku, idite na predstavu i o tome mislite na vrijeme jer bude rasprodana.
Dolazimo do dijela koji sam proteklog vikenda propustila, a to je sportsko-rekreativni događaj 6. Memorijal Mihajlo Kampoš – SU Trek & Trail, manifestacija koja je održana na terenima PIO Subotička peščara u organizaciji Mjesne zajednice Makova sedmica, Udruge ljubitelja prirode Poželi želju iz Subotice i Atletsko-rekreativnog kluba Tron s Palića. To mi je bio događaj kojem sam se radovala i u kojem sam prethodnih par godina sudjelovala, uživala i obavezno izvještavala s njega. Ove godine su se kockice drugačije posložile, ali kako slike kažu – svi su uživali. 
Ali, na kraju, život čine sve stvari koje su nam se dogodile. Ali i one koje nisu.
Gorana Koporan