Arhiv tekstova

Kad na gradskim svjetiljkama piše: Hrvatska

Što se dogodi kada na svakoj uličnoj svjetiljci u Novom Sadu bude postavljena naljepnica na kojoj jasno piše: »Hrvatska«? Ništa od onoga na što biste mogli pomisliti! Ako su na tim neformalnim reklamnim mjestima oglasi za prodaju kose, za nisko plaćene poslove u održavanju stanova, ako su obješeni predizborni plakati ili naljepnice, još će se netko i zaustaviti, pocijepati ih, nasmijati se, bilo što. Ako piše: »Hrvatska« (čitljivo, ne previše sitno, na dohvatljvoj visini), ni naljepnici ni uličnoj svjetiljci se neće dogoditi baš ništa. Nije jasno jesu li to Novosađani postali u posljednjih godinu dana otkako ove naljepnice stoje na baš svakoj uličnoj svjetiljci u gradu natprosječno tolerantni ili je riječ o nekom drugom izljevu prijateljstva prema susjedu sa zapada. Ipak, potvrđeno je da postavljača oglasnih papira na uličnu rasvjetu ima puno, kao i pratitelja tih modernih »zidnih novina«. Vaš je komentator, primjerice, baš na takvom mjestu našao oglas za stan koji mu je odgovarao, poslije dugih i bezuspješnih obilazaka agencija za promet nekretnina i traženja po internetskim oglasnicima.
»Hrvatskim« naljepnicama u Novom Sadu označene su one svjetiljke koje su obnovljene u okviru projekta R-SOL-E (kratica za »obnovljivu energiju Sunca«) koji je sufinanciran velikim iznosom u okviru IPA projekta prekogranične suradnje Hrvatska-Srbija. Taj je projekt, naime, spojio dvije zemlje, točnije Novi Sad s Belišćem i Gorjanima, u naporima da se poveća energetska učinkovitost javnih objekata. U Novom Sadu je postavljeno, za početak, 100 uličnih svjetiljki koje troše energiju Sunca i napajaju se putem solarnih ploča. Mjesta su odlično odabrana: dječja igrališta i autobusna stajališta, i to u cijelom gradu osim Sajlova i dijela Podbare, te u gotovo svim prigradskim mjestima. Ušteda je velika, a ona u svijetu deficitarnom fosilnim gorivima (koja mi, stanovnici Srbije, također nemilice trošimo) znači puno. Jedna sunčevom energijom napojena žarulja znači, figurativno rečeno, jednu lopatu ugljena manje u peći termoelektrane u Obrenovcu. Činjenica da oko 30.000 uličnih svjetiljki u Novom Sadu i dalje koristi obrenovački ugljen nije za pohvalu, ali od nekud se, konačno, mora krenuti – one su barem popisane. Iako su promjene klime, čije usporavanje priželjkujemo, nažalost, brže od naših sposobnosti da osmislimo i realiziramo IPA projekte, za čestitati je čelnicima Belišća, Novog Sada i Gorjana na početnome uspjehu. U hrvatskome su gradiću na Dravi, inače, gotovo sve javne zgrade opskrbljene solarnim pločama.
Europska unija je mudrim ulaganjem u pogranična područja, čini se, našla odličan način suradnje između država i njihovih lokalnih samouprava – teško da bi Belišće i Novi Sad ovako brzo našli zajednički jezik da EU za to nije ponudila novac. A i natpis »Hrvatska« ostat će neoštećen na svakoj uličnoj svjetiljci u Novom Sadu, jer dobrobiti koje ta suradnja donosi u financijskom smislu i, za vjerovati je, učvršćivanju povjerenja između stanovnika dvije susjedne zemlje, postaju vidljive. Da njihovog partnerstva nije bilo, naime, za ovu odličnu ideju Europska unija ne bi izdvojila ni eura, a ovako ih je izdvojila gotovo 860 tisuća.
M. Tucakov