Arhiv tekstova

Mjesto je Zagreb, datum je 22. prosinca 2004. godine, a razlog zbog koga se vaš dopisnik našao u ovo predbožićno vrijeme u glavnom gradu svih Hrvata je uistinu jedinstven: proslava 100. obljetnice Hrvatske seljačke stranke.

Poštovani čitatelji, ne morate biti stranački opredijeljeni, niti glasno ili potajno podržavati pojedine stranke u SiCG ili RH, pače ni pripadati hrvatskom narodu, a da ne biste morali odati dužno poštovanje ovom velikom jubileju. Sto godina je, uistinu, veoma dug period postojanja i opstojnosti za bilo koju organizaciju ili instituciju, a poglavito kada se radi o političkoj stranci. Ali, eto, i to se događa.

POVIJEST STRANKE: Evo i kratkog podsjećanja za naše mlađe čitatelje, ali i one koji su eventualno zaboravili povijesne činjenice.

Braća Antun i Stjepan Radić, svjesni lošeg položaja hrvatskih seljaka, koji su u to vrijeme sačinjavali 85 posto pučanstva, započeli su bitku za čovječnost, pravicu i slobodu. Oni nisu bili prvi koji su prepoznali tu potrebu, ali su bili prvi kojima je uspjelo homogenizirati hrvatsko selo i okupiti ga pod jednim imenom, imenom Hrvatske pučke seljačke stranke, čiji je glavni cilj bila politika prosvjećivanja seljaka i gospodarskog uzdizanja sela, a koja kasnije prerasta u svehrvatski nacionalni pokret.

Stjepan Radić je, skupa s još dvadeset i četvero svojih istomišljenika, 22. prosinca 1904. godine u zagrebačkoj kavani »K trima gavranima« donio odluku o osnutku Hrvatske pučke seljačke stranke. Program stranke je donijet i potpisan 9. siječnja 1905. godine, a za predsjednika je izabran Stjepan Radić. U prvom odboru HPSS-a bila su samo dva seljaka i devetnaestero školovane gospode, ali za kratko vrijeme glavni je odbor imao seljačku većinu.

Stranka je promijenila ime u Hrvatska seljačka stranka (HSS) 1918. godine, i to ime nosi do danas.

Poznata je činjenica da je na prvog predsjednika HSS-a Stjepana Radića izvršen atentat u beogradskoj skupštini u lipnju 1928. godine, a da je preminuo kolovoza iste godine. Malo je poznato da je uz njega, dok je bio na samrtnim mukama, bio i srpski političar iz Hrvatske Svetozar Pribićević, a taj nam je podatak iznio sadaš-nji predsjednik HSS-a Zlatko Tomčić u uvodnoj riječi. Poslije smrti Radića na čelu HSS-a smjenjivali su se slijedeći predsjednici: Vladko Maček (nasljednik Stjepana Radića, kruna svih njegovih uspjeha je uspostavljanje Banovine Hrvatske. U NDH je interniran, a pred komunistima je pobjegao u inozemstvo, gdje i umire 1964. godine); Juraj Krnjević (više od pola stoljeća aktivno vodio stranku, umro je u Londonu 1988. godine); Josip Torbar (potpredsjednik središnjeg odbora i prenositelj njegovih kompetencija na obnoviteljskoj skupštini 1991. godine, danas je počasni predsjednik); Drago Stipac (predsjednik izabran na obnoviteljskoj skupštini, umro je 1995. godine); Zlatko Tomčić (predsjednik od 1994. godine).

PREPUNA DVORANA: Proslava 100. rođendana trajala je tijekom cijele godine, a njezin vrhunac dogodio se u Domu sportova u Zagrebu, tri dana prije Božića, dakle na sam dan osnutka stranke. U VIP-salonu predsjednik Zlatko Tomčić i ostali dužnosnici HSS-a dočekivali su visoke goste koji su svojom nazočnošću iskazali poštovanje prema stranci, a bilo ih je iz čitave Hrvatske i iz inozemstva. Jubilej je osobno došao čestitati i aktualni predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić.

Svečanom programu, koji je imao naslov »Bogatstvo je u nama«, a koji je izravno prenosila i HRT, bilo je nazočno oko četiri tisuće gledatelja, poglavito članova i simpatizera HSS-a. U takvom svečanom ozračju, u prepunoj dvorani Doma sportova, program su vodili poznati hrvatski glumci, predvođeni doajenom hrvatskog glumišta Vladom Štefančićem, koji je ujedno bio i glavni redatelj programa. Nastupila su poznata imena hrvatske estrade, poput Đanija Stipaničeva, Danijele Pintarić, Đuke Čaića, Drage Diklića, Bojana Kodriča, Jadranka Črnka, te vokalnog sastava »Chorus cantores«, a uz njih još i 15 kulturno-umjetničkih društava od Vukovara do Dubrovnika. Gledatelji TV-prijenosa zasigurno su uživali u njihovim nastupima, tako da je teško riječima dočarati taj veličanstveni glazbeno-scenski ugođaj. No, mora se istaknuti biser večeri, a to je bio nastup pijanista Stjepana Radića, unuka utemeljitelja stranke Stjepana Radića i počasnog predsjednika HSS-a, koji je na glasoviru pratio solisticu Martinu Tomčić, opernu pjevačicu i kćerku aktualnog predsjednika HSS-a.

Program, koji je trajao više od dva sata, završen je izvođenjem popularnih božićnih pjesama.

U nastavku proslave upriličena je izložba hrane (dodajmo i pića!) iz svih krajeva Hrvatske, koju su najprije promatrali, a onda i konzumirali svi posjetitelji programa. Tako je nastavljena ova fešta do duboko u noć, uz pjesmu, druženje i sve što uz to ide.

GOSTI: Proslavi su bili nazočni predstavnici većine političkih stranaka u RH kao i zastupnici vjerskih zajednica, sindikalnih udruga i ini.

Bilo je i nas iz Vojvodine! Ne u tolikom broju koliko bi se očekivalo, i ne svi oni za koje je nazočnost ovom događaju bila prirodna, budući da je poznato kako je HSS bila vrlo »popularna« stranka prije Drugoga svjetskog rata, ali – bilo nas je. Uz zahvalu što je »Hrvatska riječ« bila među prvima pozvana na ovu proslavu, vaš dopisnik je imao čast u svoje ime, u ime uposlenih, suradnika, kao i u ime svih čitatelja »Hrvatske riječi« čestitati jubilej predsjedniku Zlatku Tomčiću, koji je zauzvrat zahvalio našem tjedniku na profesionalnom praćenju aktualnih događanja u Hrvatskoj, te svim čitateljima čestitao Božić i Novu godinu.

I tako je najstarija stranka u Hrvatskoj proslavila svoj zlatni jubilej. Sretni su oni koji su postali vlasnikom jubilarnog zlatnika, izdanog u povodu jubileja, kao i svi nazočni na veličanstvenoj proslavi. Prvi predsjednik HSS-a Stjepan Radić uvršten je u red hrvatskih velikana i svakako da nema Hrvata koji bi to mogao poreći, bez obzira na stranačku, (ne)opredijeljenost. Jedan stari HSS-ovac, kada je doznao odakle dolazimo, rekao nam je ovako: »Ma, čudim se da vas i više nije došlo. Znadete li, mladi gospodine, kako se nekada pjevalo: ‘Srijem, Banat i Bačka glasuju za Mačka’.« Dakako, mislio je na one prijeratne godine.

Autor je član Hrvatskog nacionalnog vijeća iz Slankamena