Arhiv tekstova

Ključna pitanja koja su tijekom cijele prošle godine isticana kao neriješena i kao prepreka daljnjem procesu reformi u društvu pitanja su usvajanja novog Ustava Republike Srbije, međunarodne suradnje s Haagom, europske orijentacije zemlje, i uređenja državne zajednice s Crnom Gorom. Važeći Ustav Republike Srbije donijela je jednostranačka skupština 1990. godine u vrijeme postojanja bivše SFRJ, i prema ocjeni Vlade predstavlja najozbiljniju institucionalnu smetnju za demokratski preobražaj Srbije. 

Trenutačno na političkoj sceni postoje dvije verzije načina donošenja najvišeg pravnog akta, dok je sam sadržaj manje sporan. Za sada je poznat sadržaj Ustava prijedloga Vlade dok je verzija Ustava koju radi tim pravnika na inicijativu predsjednika Republike Borisa Tadića za sada nepoznat.

SVI SUGLASNI OSIM DS-a?: Narodna skupština je 30. ožujka ove godine odlučila o pristupanju donošenja novog Ustava kojom je Vlada, kao jedan od mogućih predlagača, ovlaštena da podnese prijedlog za promjenu. Prošloga tjedna zasjedao je skupštinski Odbor za ustavna pitanja, pod predsjedavanjem Predraga Markovića. Odbor je jednoglasno odlučio da Pododbor Skupštine Srbije za promjenu najvišeg pravnog akta nastavi raditi na pripremi radnog teksta Nacrta ustava, koji su na temelju vladinog teksta usuglasile vladajuće stranke, Demokratska stranka Srbije, G17 Plus, Srpski pokret obnove i Nova Srbija, a u koji su, zatim, uvrštene i primjedbe Srpske radikalne stranke. 

Među manjim brojem odredbi s kojima se radikali neće složiti je i ona o pozitivnoj diskriminaciji prema nacionalnim manjinama, jer, kako tvrde, to bi značilo da manjine imaju više prava od Srba, čime bi Srbi bili diskriminirani. Zamjenik predsjednika SRS-a Tomislav Nikolić pozvao je Demokratsku stranku i Socijalističku partiju Srbije da usuglase stav s predlagačima, međutim ako se koalicijske stranke Vlade i SRS dogovore, to će značiti dvotrećinsku skupštinsku većinu od 189 zastupnika (SRS – 82, DSS – 53, G17 Plus – 31, SPO-NS – 22), što znači da u tom slučaju neće niti biti potrebna podrška socijalista i DS-a. SPS se izjasnio kako prihvata usuglašavanje jer prema njihovom mišljenju već ponuđena rješenja ne predstavljaju diskontinuitet s prethodnim Ustavom (Slobinim). S druge strane, DS ima niz primjedbi prije svega na samu proceduru oko donošenja Ustava iznoseći kako je za njegovo donošenje potreban izlazak pedeset posto plus jedan od ukupnog broja birača, što će, smatraju predstavnici DS, biti teško ostvarivo pogotovo na Kosovu.

Druga primjedba DS-a se odnosila na pitanje tko će biti ovlašteni predlagač, budući da to ne može biti Odbor niti stranke. Stav je Odbora da će ovlašteni predlagač biti zastupnici u republičkoj skupštini, njih najmanje pedeset, koji će predložiti Narodnoj skupštini usvajanje prijedloga za promjenu kao i sam tekst Prijedloga novog Ustava.

DRUGI PRIJEDLOG: Predsjednik Republike Srbije Boris Tadić, koji je prema važećem Ustavu jedan od mogućih predlagača, gostujući na RTS-u 24. prosinca iznio je kako glede sadržaja Ustava vjeruje da »neće biti problema«, ali da problemi postoje oko načina donošenja Ustava. Predsjednik Tadić je iznio kako Zoran Lutovac kao koordinator tima pravnih stručnjaka radi na prijedlogu Ustava koji obuhvata sve postojeće zahtjeve i rješenja, dok se, kad je u pitanju način izbora predsjednika zalaže za izbor ustavotvorne skupštine koja bi, umjesto postojeće, donijela najviši pravni akt države. Tadić to obrazlaže time, što je s jedne strane praktično nemoguće ostvariti izlazak građana (uključujući i Kosovo) preko pedeset posto na referendum kako to zahtijeva važeći Ustav, a s druge strane, kaže, ako ova skupština proglasi sebe ustavotvornom onda to može i svaka sljedeća uraditi i ponovno krenuti u proceduru donošenja novog ustava. 

O MANJINAMA BEZ MANJINA: I, dok se u javnosti uglavnom rasprave vode oko načina donošenja Ustava, sam sadržaj je manje poznat, osobito kad se radi o rješavanju statusa i prava nacionalnih manjina. Ovdje treba reći i da, barem za sada, postojeća vijeća nacionalnih manjina nisu uključena ni na koji način u raspravu oko Ustava pa niti o onim dijelovima koji se tiču nacionalnih manjina. 

Prema odredbama Povelje o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama i odredbama Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina, pripadnici nacionalnih manjina sudjeluju u procesu odlučivanja, ili odlučuju o pitanjima koja su vezana za njihovu kulturu, obrazovanje, informiranje i uporabu jezika i pisma u skladu sa zakonom, te su izabrana i nacionalna vijeća radi ostvarivanja ovih prava. Predsjednik Mađarskog nacionalnog vijeća Lászlo Jozsa kaže kako oni za sada nisu uključeni u taj proces ni na koji način, a to potvrđuje i predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Josip Ivanović i dodaje kako je na sastanku Savjeta za nacionalne manjine, kojem je predsjednik Vojislav Koštunica, najavljeno uključivanje nacionalnih vijeća u ovaj proces,a također je i skupštinski Odbor za međunacionalne odnose najavio da će biti sazvana sjednica ovog odbora na temu Ustava u kojem će sudjelovati i predstavnici vijeća nacionalnih manjina.

ŠTO KAŽE PRIJEDLOG USTAVA: Jedna od spornih točaka o kojoj se godinama vodila javna debata, još od početka devedesetih, kako se čini više nije sporna. Republika Srbija je država srpskog naroda i svih građana koji u njoj žive, s tim da se ne navode posebno nacionalne manjine koje u njoj žive kao što je to, na primjer, u Ustavu Republike Hrvatske. U službenoj uporabi su srpski jezik i ćirilično pismo, a nacionalne manjine imaju pravo na službenu uporabu svog jezika i pisma u skladu s organskim zakonom. 

Položaj nacionalnih manjina uređuje se nizom članaka, između ostalog, određuje se da Republika Srbija štiti položaj nacionalnih manjina, potiče njihovu ravnopravnost, što uključuje i pozitivnu diskriminaciju, odnosno posebne mjere koje se mogu uvesti radi postizanja pune i djelotvorne ravnopravnosti osoba ili grupa osoba koje su u stvarnom nejednakom položaju s ostalim građanima. Mjerama u obrazovanju, kulturi i javnom obavještavanju Republika Srbija potiče razumijevanje, uvažavanje i poštivanje razlika koje postoje zbog posebnosti etničkog, kulturnog, jezičnog ili vjerskog identiteta njenih građana, a zabranjuje se svako izazivanje i poticanje rasne, nacionalne, vjerske ili druge neravnopravnosti, mržnje i netrpeljivosti. 

INDIVIDUALNA I KOLEKTIVNA PRAVA: Pripadnicima nacionalnih manjina jamče se dodatna, individualna ili kolektivna prava, kojima pripadnici nacionalnih manjina, neposredno ili posredno sudjeluju u odlučivanju ili sami odlučuju o pojedinim pitanjima vezanim za svoju kulturu, obrazovanje, informiranje i službenu uporabu jezika i pisma, u skladu s organskim zakonom, te se radi ostvarivanja ovih prava mogu formirati nacionalna vijeća.

Osim kulturnih pripadnicima nacionalnih manjina jamči se i pravo na sudjelovanje u upravljanju javnim poslovima i stupanju na javne dužnosti, i u tom cilju se pri upošljavanju u državnim organima, javnim službama, organima autonomne pokrajine i jedinicama lokalne samouprave vodi računa o nacionalnom sastavu stanovništva i zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina. 

Zabranjuje se nasilna asimilacija nacionalnih manjina i potiče pravo na očuvanje posebnosti, kroz čuvanje, njegovanje, razvijanje i javno izražavanje nacionalne, etničke, kulturne i vjerske posebnosti, uporabu svojih simbola na javnim mjestima, korištenje svog jezika i pisma te školovanje i informiranje na vlastitom jeziku a način uživanja tih prava uređuje organski zakon. Osim toga Republika Srbija priznaje posebnu ulogu prosvjetnim i kulturnim udruženjima koje osnivaju pripadnici nacionalnih manjina, a posebnom odredbom se jamči pravo na nesmetane veze i suradnju sa sunarodnicima izvan teritorije Republike Srbije.