Arhiv tekstova

Tjelesni odgoj na somborski način

Učenici Srednje tehničke škole u Somboru dobit će (konačno) novu fiskulturnu dvoranu. To znači da sate tjelesnog više neće imati u adaptiranim učionicama već u za to namjenski građenoj dvorani. Time će biti riješen višegodišnji problem najveće somborske srednje škole. A to dugogodišnji problem znači da je prije nekoliko godina zbog azbestnih ploča zabranjena uporaba ove dvorane, pa su se, nemajući kud, profesori i đaci snalazili kako znaju i umiju. S proljeća i jeseni vani, a zimi onako kako može u suterenskim prostorijama.
Problem u Tehničkoj školi bit će riješen, ali bez odgovarajućeg prostora za tjelesno i dalje ostaju još četiri srednje škole u Somboru, jer, osim Gimnazije, nijedna druga škola nema dvoranu za tjelesno. Profesorima i đacima ne preostaje drugo do koristiti priručne prostorije u školama, ili satove organizirati u sportskoj dvorani. Ako se zbroje đaci Medicinske, Tekstilne, Poljoprivredne, Ekonomske i Tehničke škole to znači da je bez odgovarajuće nastave tjelesnog odgoja u Somboru na stotine srednjoškolaca. I to nije problem od danas ili jučer već problem s kojim su bile suočene i generacije prije 20, 30, 40 godina.
A za tih 20, 30, 40 godina mnogo toga je drugačije u stilu života i prehrani, što svakako ostavlja traga na našoj djeci. I ako se usporede podatci s onima od prije stotinu godina (a takvi podatci postoje u Somboru), šesnaestogodišnje djevojčice danas su teže desetak kilograma i više deset centimetara. Motoričke sposobnosti su im dva do tri puta manje, a usporedba testa izdržljivosti pokazala je da su im rezultati dvostruko gori. Djeca su danas fizički neaktivna, povećava im se visina i težina, potkožno masno tkivo, a motoričke sposobnosti opadaju. Istraživanja profesora tjelesnog odgoja pokazala su da se u četvrtom razredu više od 90 posto djece bavi nekim sportom, dok je u osmom razredu to tek 15 posto djece. A kada dođu u srednju školi, nemaju ni fiskulturnu dvoranu. 
Z. V.