Arhiv tekstova Arhiv tekstova

U pohodu Putovima predaka

Potaknuti istraživanjem koje radi župnik Marko Kljajić radi prikupljanja podataka za sljedeću knjigu Rodovi hrvatskih prezimena u Surčinu vodstvo Hrvatske čitaonice Fischer osmislilo je istraživačka putovanja koja bi se ostvarivala jednom godišnje radi obilaska mjesta iz kojih potječu pojedine obitelji i istraživanje iz kojih mjesta su došle ostale obitelji. Istraživanje je dobilo ime Putovima predaka. Cilj ovih putovanja je uspostavljanje i održavanje veze sa zavičajem praroditelja radi jačanja identiteta pojedinca i zajednice.
Najveći dio hrvatskih obitelji iz Surčina doselilo se iz Like u vrijeme Vojne krajine počevši od 1774. godine, kako je zabilježeno u kronici župe Surčin. Zato je prvo putovanje realizirano upravo u Liku. Dvadeset sedmero članova čitaonice krenulo je 3. listopada na put u mjesta iz kojih su njihovi djedovi i pra-pradjedovi došli u Surčin. 

Slunj, Rastoke, izvorište rijeke Gacke... Ramljani

Vodič i domaćin na ovom putu Surčincima je bio župnik iz Brinja vlč. Petar Ivkić koji je pomogao u organizaciji plana puta. Velečasni Ivkić je sa svojim župljanima osigurao smještaj za putnike. U ranim jutarnjim satima Surčinci su krenuli na put. Prva stanica bio je Slunj i Rastoke. U Slunju ih je toplo primio domaći župnik vlč. Mile Pecić, autor knjige Zakopani dnevnik. Vlč. Pecić je bio vodič kroz Slunj, Rastoke i crkvu Presvetog Trojstva. Na listopadskim pobožnostima upoznao je svoje župljane i putnike iz Surčina. Surčinci su se upoznali sa svim nedaćama koje su ovi dobri ljudi imali tijekom devedestih godina. Ono što ostavlja snažan dojam je s koliko ljubavi vlč. Pecić govori o ljudima, njihovoj dobroti i vrijednostima mira. Na ispraćaju vlč. Pecić je čitaonici Fischer poklonio nekoliko svojih knjiga.
Za ostvarivanje planiranih posjeta toga dana više nije bilo vremena zbog četverosatnog kašnjenja koje je prouzrokovala gužva na granici.
Drugi dan putovanja valjalo je nadoknaditi zaostatke. Najprije su obišli izvorište rijeke Gacke s mlinicama, starim mlinovima koji i dalje po potrebi melju brašno kako se to nekada radilo.
Tada je dolazio najvažniji dio puta, obilazak mjesta iz kojih su došli njihovi preci. Prvo ovakvo mjesto su Ramljani, mjesto u sastavu grada Otočca na 750 metara nadmorske visine. U ovom mjestu živi 167 stanovnika po posljednjem popisu. Iz Ramljana potječe familija Pleša. U kronici Surčin prvi Pleša koji se spominje je Matija, koji je rođen 1811. godine u Lici. Toga dana u Ramljanima su bili njegovi potomci iz Surčina Andrija Pleša, njegova kći Ana i sestra Mara kao i Ljerka Vlačina čija je baka iz ove obitelji. Susret s crkvom sv. Mihovila i obilazak groblja koje je smješteno odmah iza crkve, su bili dirljivi. Međutim, poseban ljudski i emocionalni doživljaj je bio susret s mještankom koja se predstavila: »Ja sam rođena i udana Pleša.« Na slikama potomaka surčinske obitelji Pleša i mještanke iz Ramljana uočena je sličnost da li je to samo želja za povezivanjem s korijenima... 

Čanak 

Pomalo u žurbi krenuli smo dalje u Čanak, mjesto kraj Gospića, odakle potječu familije Naglić, Štampar, Oštrić, Jurković, Baričević, Golić, Grbač. Na ovaj put su pošli njihovi preci: Pera Štampar, Ružica sa sinom Vladom Štampar. Od Naglića su bile prisutne: Katica, Ana, Jelena, Kata, Vera, Miroslava, Dragica. Potomci Oštrića Veronika i Kata, potomak Baričevića Stjepan. Obitelj Naglić se doselila u Surčin 1774. godine, Baričevići su se doselili tisuću osamsto četrdesetih, baka iz obitelji Oštrić se doselila u Surčin krajem 18. stoljeća. Obitelj Štampar doselila se u Surčin 1918. godine.
Čanak na turskom znači zdjela, i zbilja: naselje se nalazi u ravnici između planina koje predstavljaju dvije zdjele. U Čanku ima tek 24 stanovnika. Nekolicina njih okupila se oko crkve Gospe od rožarija da sačeka goste. Prva crkva koja je bila sazidana 1728. godine minirana je u posljednjem ratu i prije par godina sazidana je nova uz pomoć donacija. Crkvu je sazidao naš domaćin vlč Pejo. Poslije razgledanja crkve zajednički su obišli groblje. Primijećeno je da su svi spomenici na groblju novi, ali da dosežu do 1804. godine najdalje. Domaćini su objasnili da je groblje bilo uništeno, a knjige spaljene tako da su na spomenicima upisani samo oni preci za koje su se znali podaci. 
Obilazeći svoju pradjedovinu bilo je šteta ne obići i rodnu kuću Nikole Tesle u Smiljanu. Uz zavičajnu kuću lijepo je uređen i laboratorij. 

Sajam u Gospiću, Brinje

Zatim je na redu bio sajam u Gospiću pod nazivom Jesen u Lici. Na ovom sajmu su izloženi na prodaju domaći proizvodi: rakija, med, likeri, suhe smokve, vezovi, dijelovi narodne nošnje, korpe... Na bini su kulturno-umjetnička društva igrala i pjevala stare pjesme i igre. Članovi udruge Hrvatska čitaonica Fischer bili su jako iznenađeni i obradovali su se kada su čuli napjev i vidjeli igru koja se u Surčinu igrala sve do 1960-ih, a koju su ove godine obnovili. Otkriće im je bilo da je kroz stoljeća zadržana lička igra, kako u Surčinu tako i u Novom Slankamenu. 
Iste večeri kada su s domaćinima, članovima obitelji Linarić, u Brinju razgovarali o ovom svom otkriću, dobili su od domaćina knjigu o običajima u Lici s ovim napjevima. Uz ogromnu radost i skrivene suze zajedno su pjevali i napjeve iz Surčina i Like. U istoj knjizi su ispisane i riječi pjesama koje se pjevaju kako u Lici tako i u Surčinu: Ajde Kato, ajde zlato, Milkina kuća na kraju, Tri livade, nigde lada nema...  Također je otkriće bio lički rječnik na kraju knjige, gdje su Surčinci otkrili da se u Lici govorilo djelomično ekavicom, a postoje i zajednički izrazi. U smiraj dana posjetili su znamenitosti Brinja: kulu Sokolac i etno kuću. Kulu Sokolac je podigao početkom XV. stoljeća Nikola IV. Frankopan kao sjedište ove plemićke obitelji. Trokatna kapela sv. Trojstva sa svodovima i grbovima Frankopana jedan je od najvažnijih spomenika gotike u Hrvatskoj. S kule Sokolac na svakoj strani svijeta pogled vodi do jedne crkve u dolini. Etno kuća u Brinju je brižno opremljena od spavaće sobe, kuhinje, dijela za higijenu do šupa. Svaka stvar nosi kartončić na kome je upisano ime vlasnika.

U Krasnom i Kući Velebita

Posljednjeg dana Surčinci su poslije zajedničke mise s domaćinima u Brinju hodočastili do Gospinog svetišta u Krasnom. Na putu do Krasnog svratili su pogledati utočište za medvjede u Kutarevu. U Krasnom su također toplo dočekani od domaćeg župnika i tamošnjih žitelja. Poslije uvodnog dijela o povijesti i sadašnjem životu u Krasnom, Surčinci su se pomolili Majci Božjoj Krasnatskoj. U razgovoru sa žiteljima Krasnog Veronika iz Surčina je dobila podatke o svojim precima, obitelji Tomajić, koja se preselila u Našice, a zatim se jedna od kćeri udala za Krznarića u Novom Slankamenu, a njezina kćer se potom udala za Volarića u Surčinu. 
U Krasnom se nalazi i Kuća Velebita, posjetiteljski i informacijski centar za posjetitelje Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Kuća Velebita ima prepoznatljiv, moderan i atraktivan sadržaj koji omogućuje prezentaciju prirodnih i kulturnih vrijednosti Parka tijekom cijele godine. Po izlasku iz mjesta, prolazeći pokraj jednog groblja uz put, vidjeli su spomenik s prezimenom Samardžija, prezime obitelji iz Surčina.
Sve crkve i groblja koje su na svom putu kroz Liku obišli su obnovljeni. 
Put je završen obilaskom senjske kule Nehaj i kratkim odmorom u Senju na obali mora.
Na ovom putu bili su i predstavnici obitelji Čačić, Alar, Volarić, Srdić, Jutić koji ovoga puta nisu obišli mjesta rođenja svojih predaka. Oni će biti u planu za iduću godinu. U Surčinu žive i obitelji koje su došle iz Dalmacije poslije Drugog svetskog rata, tako da, osim istraživanja Like, Hrvatskoj čitaonici Fischer predstoji i Dalmacija kao predio pradjedova za istraživanje.
Surčinci koji su pošli putovima predaka vratili su se ushićeni, obogaćeni i ispunjeni. U međusobnom razgovoru u povratku su rekli da su njihova očekivanja daleko nadmašena, da im je spoznaja o precima, ali i o sebi samima, zaokružena i da žele ova osjećanja i doživljaje prenijeti svojoj djeci. Zahvalni su svima koji su realizirali i omogućili ovaj put: organizatorima, domaćinima, financijerima i posebno našem vodiču velečasnom Petru, Peji Ivkiću.
Put je realiziran uz financijsku podršku Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Ministarstva za kulturu Republike Srbije.
Katica Naglić

  • Kaleidoskop
  • Kaleidoskop
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay