Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Osijek – Vinkovci

Šokačka grana možda nije velika, ali je razgranata i živo lista plodovima očuvanja i promoviranja svoje tradicijske kulture, moglo bi se zaključiti nakon posljednjeg Međunarodnog okruglog stola, organiziranog u sjedištu Udruge Šokačka grana u Osijeku. U suorganizaciji sa Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata i Znanstvenim zavodom Hrvata u Mađarskoj ovaj skup je u okviru dvodnevnoga programa bio posvećen temi Pučka pobožnost Šokaca i Bunjevaca – jučer, danas, sutra.

Pučka pobožnost

Prvi dio okruglog stola, u petak, 4. listopada, započeo je pozdravnim govorom predsjednika udruge Marka Josipovića nakon čega je upriličeno predstavljanje knjige Hodi k meni, puče dragi autorice, etnomuzikologinje Miroslave Hadžihusejnović-Valašek. O knjizi s aspekta zahtjevnog istraživačkog rada i zapostavljenosti otkrivanja iznimno velikog blaga pučkih duhovnih pjesama zabilježenih u franjevačkim rukopisnim kantualima Slavonije i Srijema u prvoj polovici 18. stoljeća govorila je sama autorica, dok je urednica spomenute publikacije, profesorica Silvija Lučevnjak podcrtala kako je riječ o velikom blagu pučke, tradicijske baštine našega naroda koji su franjevci zapisivali. Sadržaj knjige čini 89 tekstova hrvatskih pjesama, iscrpljenih iz četiri kantuala od kojih je najstariji tzv. Kapušvarčev kantual iz Našica iz 1737. godine. Uz stihove pobožnih pjesama i stručne studije u njemu je objavljeno i 12 transkribiranih notnih zapisa melodija pojedinih popijevaka našičkog, kapušvarčevog i vukovarskog kantuala.
Drugi dio programa sačinjavala su izlaganja radova ukupno osam najavljenih sudionika iz Hrvatske i Srbije, s temama povezanim za pučku pobožnost. Teolog, dr. sc. Žarko Španiček iz Požege govorio je o tradicijskim oblicima pučke pobožnosti istočne Slavonije. Pritom je ukazao kako pučka pobožnost nije svojstvena samo seoskom, nego i urbanom stanovništvu, te se kroz obrasce pučkih vjerovanja, različitih pobožnih praksi i čina oslanja na malu sakralnu arhitekturu (križeve krajputaše, kapelice i druge objekte) kao svojevrsna sveta mjesta, zatim svete ljude (osobe koje puk štuje kao svece i proroke), sveta vremena i obrede (blagoslove itd.).
Župnik subotičke župe Marija Majka Crkve i ravnatelj svetišta Bunarić dr. sc. Marinko Stantić imao je izlaganje na temu Učvršćenje vjerskih običaja kroz narodni život Hrvata Bunjevaca u kojemu je kulturu i kulturnu baštinu okarakterizirao kao sredstvo i pomoć u prihvaćanju nadnaravnih vrijednosti i približavanju Gospodinu. Za primjer je uzeo one pučke tradicije iz vlastitog zavičaja, među kojima Dužijanca zauzima najdominatniji oblik. Dodao je još i kako »Mi, bački Hrvati, imamo dosta toga i možemo reći kako je sva kultura zapravo sačuvana zahvaljujući povezanosti Crkve i kulture«.

Pučke pjesme, marijansko pučko pjevanje

U nastavku, auditorij je imao priliku još jednom slušati etnomuzikologinju Miroslavu Hadžihusejnović-Valašek, čiji je rad bio svojevrsni nastavak priče o njenome radu na terenskom prikupljanju i istraživanju crkvenih pučkih pjesama Slavonije, Baranje i Srijema. Uz njenu estetsku, glazbenu i, općenito, višeznačnu korist, predavačica je istaknula kako je crkvena popijevka imala jednu od temeljnih uloga i u vjerskoj i u nacionalnoj povijesti hrvatskoga naroda, odnosno da je u vremenu od prije dva i tri stoljeća, kada su se crkveni obredi služili na latinskom jeziku, a službeni govor bio njemački, mađarski ili talijanski, crkvena pučka pjesma jedina čuvala hrvatski identitet.
Slijedio je govor profesora Silvestra Balića iz Pečuha na temu »Prošlost župe sv. Ladislava u Nijemetu (Salanti)« kojom je izlagač prikazao povijest spomenutoga sela i župe, predstavivši ih u sklopu prostora naseljenog Hrvatima još iz 17. stoljeća koji, unatoč asimilaciji, nastoje očuvati svoju vjeru, kulturu i običaje. U tome su, prema njegovim riječima, župnici igrali važnu ulogu.
Anita Đipanov-Marijanović, magistra psihoterapije iz Monoštora, ukazala je na povijesne okolnosti velikog štovanja Gospe u tome selu, kako u formi zavjetovanja, tako i u obliku živoga marijanskoga pučkoga pjevanja koje je, kako je naglasila, jedinstveno i potpuno osobeno. »Život Hrvata Šokaca u Monoštoru temelji se na katoličkom kršćanstvu i običaji su neraskidivo vezani za katoličku vjeru«, podsjetila je ona i dodala da među brojnim tradicijskim popijevkama, prenošenim s koljena na koljena, pučke duhovne, napose marijanske, popijevke zauzimaju njezin ogroman dio, i to u svakom vremenu crkvene godine (korizmi, Uskrsu, Božiću itd.).
O Biskupijskom svetištu Gospe tekijske u Petrovaradinu i karakterističnim oblicima pučke pubožnosti, kao i pučkim oblicima vjerovanja hodočasnika Hrvata, izlagao je Petar Pifat, diplomirani menadžer u medijima, a raniji uposlenik toga svetišta na mjestu voditelja i orguljaša. Prema njegovu kazivanju, središte svih oblika pučke pobožnosti u spomenutom svetištu jest čudotvorna slika Gospe tekijske koja je bila i ostala izvorište, nadahnuće, utjeha i ispunjenje svim hodočasnicima, napose u njihovim tjelesnim i duhovnim potrebama. O tome, kako je rekao, svjedoče sačuvani zavjetni darovi, zahvalne ploče, zapisi u knjizi molitava i prošnji, te popijevke i druge univerzalne i specifične pobožnosti koje se i danas prakticiraju u svetištu.
Sedma po redu među izlagateljima bila je Ruža Silađev iz Sonte čiji je rad bio posvećen pobožnostima za pokojnika u tome bačkom mjestu. Kroz veći broj primjera načina moljenja krunice u točno određenim prilikama pokojničkog bdjenja, prikazala je jezik, ali i raznovrsnost tipova i stilova tradicijske molitve za pokojnika.
Na koncu programa Lilla Anna Trubić iz Pečuha ispričala je zanimljivu priču o tzv. kraljicama iz šokačkog naselja Katolja, djevojkama odjevenim u svečanu narodnu nošnju koje na svetkovinu Duhova u ovome selu idu od kuće do kuće kako bi čestitale blagdan. Kako izgleda sam ophod, što sadržava i koji su mu sve oblici, izložila je uz prezentiranje fotografija s jednog od ophoda.
Drugi dan okruglog stola nastavljen je u Vinkovcima, gdje je okosnica prvog dijela programa bilo predstavljanje knjige Tradicijska baština, identitet i migracije bačkih Šokaca autorice prof. Milane Černelić, uz glazbeni program učenika Glazbene škole Josipa Runjanina iz Vinkovaca. U nastavku je slijedilo izlaganje šestero sudionika: dr. sc. Vladimira Dugalića iz Đakova na temu »Teološke tradicije u molitvenicima u Slavoniji«, dr. sc. Vlaste Markasović iz Vinkovaca o pučkim pobožnostima vinkovačkih šokačkih radova, te mr. sc. Ljubice Gligorević, također iz Vinkovaca, koja je govorila o vinkovačkim tijelovskim procesijama i gradnji sivnica. Preč. Ivan Jurić, vlč. Željko Šimić i mr. sc. Vera Orl iz Osijeka i Drenovaca govorili su o pučkim pobožnostima kao oblikovanju šokačke kulture i običaja, dok je Josip Jagodar, mag. edu. iz Slavonskog Kobaša nastupio s temom »Pobožnost Majci Božjoj Kloštarskoj i kruničarsko društvo u Slavonskom Kobašu«. Kao posljednja, izlagala je Dunja Vanić iz Slavonskog Broda na temu »Smotra crkvenog pučkog pjevanja u sustavu folklornih smotri Brodskog kola«. 
M. Kralj

  • Kaleidoskop
  • Kaleidoskop
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay