Arhiv tekstova

Raditi svoj posao

Zašto se ne uvjerimo da imamo dvije noge kada hoćemo ustati sa stolice? E pa, ne postoji zašto. To se jednostavno ne radi. Tako postupamo. To je izvjesnost, stanje svijesti, doživljaj koji neki sud prihvaća kao neprijeporan. Mnogo toga nam izgleda utvrđeno, pa se isljučuje iz prometa i smješta se na mrtvi kolosijek. Trebalo bi da je tako i u slučaju bavljenja novinarstvom po njegovim pravilima, ali kada se neki »novinari« late posla, onda bruka, dakle velika sramota kipi u izobilju iz žutara i pojedinih tv-programa.
U prošlom uvodniku poželio sam dobro jutro Srbiji i upitao –  jesmo li spremni za novu dozu gluposti, kad eto ti nedavno Marića, imenom Milomir, koje valjda nije sumnjivo, jer to ime sadrži u sebi osnovu »mir«, pa sve pomislim kako taj novinar nije zlonamjerno nastrojen i u emisijama koje vodi pod nazivom Dobro jutro, Srbijo na televiziji Happy, a koji je moje pitanje o gluposti stavio na probu. 
Tako Milomir tek razbuđen, bez pomisli ima li dvije noge kada je ustajao iz kreveta, ali sigurno svjestan da je glavni urednik te televizije s nacionalnom frekvencijom, promuklo izjavi kako je prodekan i profesor beogradskog Filozofskog fakulteta Danijel Sinani čovjek sa »sumnjivim prezimenom«. Opa! Milomir je obmanuo javnost obraćajući se milijunskom auditoriju, prije svega navodeći pogrdne i pogrešne nazive predmeta za koje je tvrdio da predaje prodekan, a osporio mu je pravo da sa »sumnjivim prezimenom« sudjeluje u rješavanju problema na Univerzitetu u Beogradu. 
U kom grmu leži zec? Danijel Sinani je s rektoricom Ivankom Popović sudjelovao u pregovorima sa studentima udruženja Jedan od pet miliona, koji su duže od deset dana blokirali zgradu Rektorata Beogradskog univerziteta, a Milomir mu je osporio pravo da sa »sumnjivim prezimenom«  sudjeluje u rješavanju problema na Univerzitetu u Beogradu. Milomir, koji se predstavlja kao novinar, također je naveo da Sinani predaje albanski jezik. Za onoga tko to ne zna, kao prvo – albanski jezik se predaje na Filološkom fakultetu, a kao drugo – Sinani predaje narodnu religiju Srba i još nekoliko predmeta iz područja antropologije religije. Je li Milomir otvoreno izazivao nacionalnu mržnju? Hoće li tužitelj presaviti tabak po službenoj dužnosti, jer je širenje nacionalne mržnje po Ustavu Srbije kazneno djelo?  
A ne prođe dugo, pa prošlog vikenda ministar za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Zoran Đorđević, koji sigurno ne sumnja da ima dvije ruke i da svaki čovjek ima roditelje, što je sasvim opravdano na stanje u kojem uviđamo da spoznaja ne može biti lažna, ustvrdi prilikom komemoracije žrtava stradalih u Jajincima za vrijeme Drugog svjetskog rata kako »iz Srbije i od strane Srba niko nikada nije proteran, a kamoli zatvaran i ubijan zbog svoje različitosti, a to nije ni u našoj političkoj tradiciji.«
Je li ta izjava istinita? Je li primjerice Vojislav Šešelj osuđen pred Haškim sudom za zločine protiv čovječnosti u Hrtkovcima, odakle su protjerivani građani hrvatske nacionalnosti? Predstavlja li takva izjava uvredu i za sve žrtve Miloševićevog režima 90-ih i njegovih suboraca i saveznika na prostoru cijele bivše Jugoslavije?
Nakon takvih i sličnih emisija, naslova, podnaslova i riječi poput onih Milomira, kao i pojedinih političara, treba li nas iznenaditi vijest kako je nakon višemjesečnih prijetnji na nacionalnoj osnovi vlasnica ugostiteljskog objekta u Majdanpeku Marija Vlahović podnijela kaznenu prijavu protiv predsjednika općinskog odbora Srpske napredne stranke Branislava Tomića, koji joj je upućivao prijeteće poruke, jer je Hrvatica, kako je rečeno u ponedjeljak medijima na hrvatskom jeziku u Vojvodini u Hrvatskom nacionalnom vijeću, kojemu je slučaj prijavljen.
Očekuje se reagiranje pravosuđa, ali trebale bi reagirati i državne institucije i nositelji vlasti, baš kao i u slučajevima pojave kada osvanu grafiti mržnje spram Hrvata i bilo koje druge nacionalne skupine, kada po pravilu izostaje reagiranje službenih institucija koje se ne očituju zbog takvih pojava. Primjerice, već i samo uklanjanje grafita mržnje tipa: »Ubij Hrvata da Šiptar nema brata« nije valjda u nadležnosti građana ili možda nastavnice likovnog odgoja u osnovnoj školi. 
Sumnjam da će se dogoditi urgentna reakcija državnih tijela Srbije u svezi slučaja u Majdanpeku, baš kao i u slučaju novinara Milomira, a pogotovo ne u svezi izjave ministra Đorđevića. U svim tim pojavama velika odgovornost je i na medijima. Pitanje je problema što instance političke i ekonomske dominacije medijski prostor koriste kao resurs, gdje su relocirali dio svoje moći. Što ostaje u takvoj situaciji? Kritički intelektualci i politički akteri trebaju se boriti za društvene, političke i kulturne uvjete za otvorenu javnu sferu. 
Sve se nadam da se moje prezime neće nekome učiniti sumnjivim, a ako se učini, imat ću i dalje miran san, jer se nastojim baviti novinarstvom po njegovim pravilima, a o novinarima i novinarstvu pročitajte više u intervjuu koji donosimo s glavnim urednikom Danasa Dražom Petrovićem.
Zvonko Sarić