Arhiv tekstova

Otvoreno sveučilište u Subotici, njegov Sektor civilne edukacije, prošloga je tjedna 15. prosinca organizirao tribinu povodom izlaska najnovije knjige zagrebačkog filozofa Milana Kangrge pod nazivom »Etika«. Tribini je bio nazočan i sam autor, voditelj programa je bio subotički sociolog i novinar Ljubomir Đorđević, a o knjizi je govorio Boško Kovačević, direktor razvoja Otvorenog sveučilišta. 

»Ova knjiga se bavi filozofijom, posebice etikom. Autor smatra da etika nije moguća kao teorija, znanost, kao razumski ili običajni stav, nego kao nauka – naučavanje, praksa, čin i djelovanje čovjeka na bazi svoje svijesti i samosvijesti. To nije nauka o onome što jest, već o onome što bi trebalo biti«, kazao je Đorđević dodajući da Kangrga nije bio teoretičar etike, već praktički filozof.

OŠTRA, BRITKA I KRITIČKA KNJIGA: Boško Kovačević je rekao da nam je Kangrga nestandardnim, visokim i zahtjevnim stilom pisanja, erudicijom, namjerama i tragovima, podario nadasve vrijednu knjigu koja uspijeva doprijeti do srži etičkog. »Ovo je oštra, britka i kritička knjiga, autoru je stalo do toga da ga ljudi razumiju, ali se ne moraju nužno s njime i slagati. Nema dvosmislenosti i nedorečenosti. Rad i djelovanje su osnova i bit moralnosti – glavna je poruka i pouka ove emancipatorne knjige koja se pojavila na našim prostorima«, istaknuo je Kovačević.

Kroz predmet svoje nove knjige Kangrga je, govoreći o etici, iznio i vlastite refleksije o aktualnoj hrvatskoj političkoj kulturi, politici nekadašnje Jugoslavije, kao i o pedeset godina svoga boravka u svijetu filozofije i politike: »Nakon petnaest godina nastavljamo ono što su nam drugi prekinuli. Mene kao etičara najviše interesira postavljanje vječnog pitanja – odnosa dobra i zla, odakle zlo dolazi? Zbog mnogih nerazumijevanja nas ljudi, nedostaje nam više morala, javlja se svakidašnji vapaj za nečim boljim«. 

NEKADAŠNJI UTOPIST: Osvrćući se na proteklih pedeset godina u staroj Jugoslaviji, njezinog socijalističkog kretanja, kao nekadašnji revolucionar i utopist istaknuo je nezrelost tla bivše jugoslavenske države za takvo društveno uređenje, te da je to bila vladavina staljinizma, a ne socijalizma. »Građanska revolucija je uvođenje države prava, a mi nemamo građansku državu«, kazao je autor. Iskazujući svoj svjetonazor, on je dodao: »Cilj čovjeka je postati čovjekom, nije mu dovoljna sama činjenica što se rodio, on bi se cijeli život trebao usavršavati. Smatram da je samo ljudsko povezujuće, a ne nacionalno.«

Prepuna dvorana posjetitelja i kasnija rasprava, kao i veliki broj postavljenih pitanja, ukazali su na potrebu ljudi za ovakvom vrstom društvenog diskursa. Ovakvim tribinama moguće je pružiti uvid u različitost promatranja čovjeka i njegove povijesti, i time građanima osigurati povoljnije uvjete za razvijanje kritičkog mišljenja.