Hulje pod staklenim zvonom
Koliko čovjek mora biti kukavica, pa da zbog bijednih 3.000 dinara usred noći prebije osamdesetosmogodišnju staricu kao što se to proteklog vikenda dogodilo u Radanovcu? Koliko mora biti socijalno neinteligentan i zao, pa da – poput za sada neidentificiranih dvoje razbojnika – opljačka osobu koja je nemoćna kao i dijete? Koliko, koliko... zašto, zašto...?
Pitanja su ovo koja pune komentare ispod tekstova o stravičnim zločinima koji se svakodnevno događaju u našem društvu, pa i u našoj Subotici. I zaista, nakon što pročitate tekstove o tome na koji je sve način otac zlostavljao svoje dijete, unuk svog djeda, poremećeni psihopat sve na koga stigne ili pak ovo dvoje u Radanovcu – pamet stane. Pitate se dokle ovo još može ići, kako će izgledati, tko će tomu stati na put...? I kako?
Da, kako? To je vjerojatno i ključno pitanje.
Što, recimo – ako, naravno, budu uhićeni – uraditi s ovo dvoje nesretnika koji su prebili osamdesetosmogodišnju staricu? Što učiniti s palikućama koji su – ako, nedajbože, budu uhićeni – prije nepune dvije godine ne samo načinili štetu na imanju člana Gradskog vijeća zaduženog za poljoprivredu Simona Osztrogonca u Kraljevom Brigu nego su potencijalno u opasnost doveli i živote njegove obitelji? Što učiniti s – ako kojim slučajem bude uhićen – nečovjekom koji je prije devet godina ubio šesnaestogodišnju djevojčicu Milicu Barašin?
Odgovori na ova pitanja, i to mnogi od njih vrlo vjerojatno ne i besmisleni, mogu se naći također u komentarima ispod vijesti ovakve sadržine, a svode se na javni apel za postrožavanje kazni za počinjena zlodjela koje su, praksa to također svakodnevno pokazuje, i više nego blage. Duži boravak u zatvoru i težak fizički rad dok si u njemu, provjereni su recepti koje mnogi čitatelji-komentatori preporučuju uz brojne izljeve opravdanog gnijeva zbog stanja u kom nam se društvo nalazi.
Ima, međutim, u vijesti o napadu na staricu u Radanovcu i još jedan zanimljiv detalj, a koji glasi: pod pretpostavkom da dvoje hulja budu i otkriveni, hoće li im se suditi samo za razbojništvo i nanošenje (lakših/težih) tjelesnih ozljeda, a ne i zbog ukradenih 3.000 dinara, jer je – koliko je poznato – po sadašnjem zakonu i dalje dozvoljeno samoposluživanje tuđom imovinom koja ne prelazi, recimo, 15.000 dinara? Razvijemo li dalje priču o potencijalnoj situaciji na sudu, možemo dobiti i sliku da sudac pita dvoje hulja da li ih je starica, braneći se od njihovog napada, ozlijedila; jesu li zbog toga imali traume, mokre li nakon toga u krevet i bude se vrišteći? Hoće li, konačno, i oni tražiti naknadu za pretrpljene tjelesne i još i više duševne boli?
Ma koliko temeljiti bili u pokušajima, odgovor na ova pitanja ni u naznakama nismo dobili ni na konferenciji Bezbednost i odgovornost, koja je prošlog petka održana u Subotici i na kojoj je bila i premijerka Ana Brnabić, sva zabrinuta zbog nasilja koje cvjeta svuda oko nje. Nekako baš u vrijeme kada je dvoje hulja planiralo koja im je najlakša meta da na njoj iskažu svoju snagu i izvuku od nje neku korist.
Z. R.