Akcijski plan za nacionalne manjine koji je Vlada Srbije usvojila prije čitave tri godine nije uspio odgovoriti na ključni zadatak koji je kroz ciljeve postavljen, a to je unaprjeđenje položaja nacionalnih manjina. Prethodno smo u tekstu naveli samo neke od područja u kojima su napravljeni veliki propusti kako prilikom samih definiranja aktivnosti, ali isto tako i prilikom njihove implementacije. Neučinkovitost Akcijskog plana zapravo se može promatrati i kao dio širih nepostojanja konkretnih manjinskih politika, koje su u etnički pluralnom društvu kao što je Srbija neophodne i bez kojih se društveni procesi ne mogu dovesti do točke usklađivanja. Jedno od pitanja koje i dalje ostaje nakon izlistavanja nedostataka u pojedinačnim aktivnostima jeste zbog čega su se mijenjali zakoni koji su se već pokazali neučinkovitima i koji manjinsko područje nisu regulirali na odgovarajući način. U prilog ovim stajalištima idu i izvješća Europske komisije u posljednje tri godine o napretku Srbije, u kojima se uz ponavljanje konstatira da je sama provedba Akcijskog plana neučinkovita i manjkava. 
Akcijski plan za nacionalne manjine zapravo je jedan srednjoročni dokument koji bi po uviđanju njegovih nedostataka trebao biti mijenjan i prilagođavan tako da odgovara potrebama i zahtjevima svake zajednice posebice, dok je umjesto toga ostalo stajalište unificiranih rješenja koja, osim toga što stvaraju zabune i nefukcionalnost sustava zaštite manjina, istovremeno otežavaju i cjelokupan put srbijanskoga društva u članstvo velike europske obitelji. Institucije nadležne za praćenje provedbe aktivnosti Akcijskog plana ostale su pri stajalištu da se segregativni sustav ne treba mijenjati već da kroz implementaciju aktivnosti praktički ni na najmanji način ne doprinesu dodatnoj integraciji manjina u cjelokupan društveni i politički sustav. Ovakva nastojanja, kako smo već napomenuli, u potpunoj su suprotnosti s praksama osnaživanja nacionalnih zajednica i njihovog punog uključivanja u procese donošenja odluka. Getoizacija manjina svakako na ovaj način i dalje ostaje jedan od ključnih problema koji opterećuju srbijansko društvo i svakako da ne doprinose skladnijim međuetničkim odnosima i stvaranju okruženja u kojem bi svi građani neovisno od svojih etnokulturoloških karakteristika mogli sudjelovati u procesu donošenja odluka, posebice u onim segmentima koji ih se izravno dotiču.
(kraj)
Darko Baštovanović