Arhiv tekstova

Nitko nije savršen

Gledajući TV programe, slušajući razne eksperte, stručnjake i bivše tajne agente sve više mi pada na pamet ona naša subotička izreka: »Hvalite me usta moja, razbit ću vas«. Normalno je da svaka politička garnitura koja je na vlasti ističe rezultate koje je postigla za dobrobit cijele države ili makar za pripadnike dominantnog naroda (usput su se i oni »malo ovajdili«). Manjina na političkoj sceni, koja je sada »opozicija«, optužuje se: da su ovu zemlju doveli do bankrota, ništa nisu izgradili, krali su novac od investicija, pogrešnim političkim potezima su ugrozili teritorijalnu cjelinu naše Republike, pa sada predsjednik Republike mora u cijelom svijetu objašnjavati zašto nam treba »kompromis« u rješavanju problema s drugom autonomnom pokrajinom, koja je zapravo trenutačno više autonomna nego što su tvorci važećeg Ustava ikad mogli zamisliti. Ustav je Ustav i nitko ne može protiv njega, dok se ne promijeni. Naravno, uz dvotrećinsku većinu u republičkoj Skupštini. To je najveća enigma aktualnih izbora koji će biti održani iduće godine: hoće li vladajuća partija dobiti dvotrećinsku većinu ili ne? Zato opoziciju, pogotvo onu koja je nastala raspadom nekada vladajuće Demokratske stranke, treba »ugaziti duboko u zemlju«. Ali ponekad se dešavaju i gafovi, greške, kao primjerice najnovija u Beogradu, prilikom pompezno najavljene (i skupe) rekonstrukcije Trga Republike. Iskreno govoreći, gledajući fotografije, nisam ništa spektakularno doživio. Osim promjene popločavanja i zamjene asfalta granitnim kockama na prometnicama, ništa se nije promijenilo u prostornom smislu. Popularni spomenik Konj je na istom mjestu, jedina promjena je da su posađena mlada stabla, navodno 19 više nego što ih je bilo. No, desila se greška: renomirana austrijska tvrtka Strabag (vjerojatno neki podizvođač) loše je postavila završne slojeve trga i prometnica, te će ih morati hitno popraviti, izjavio je drugi (zapravo prvi) čovjek naše prijestolnice. Rok nije spominjao. 

I mi konja za trku imamo

Od kada je aktualni »univerzalni menadžer« postao gradonačelnik, naš grad karakterizira »stalna izgradnja«. To su njegove riječi s proslave Dana grada. Trenutno je jedno gradilište već duže vrijeme aktualno. Nalazi se na glavnoj prometnici kroz grad na međunarodnom putu E-5, dionica u Ulici Maksima Gorkog, od hotela Patrie do Strossmayerove ulice. Umjesto da se radi danju, i pogotovo noću, tri-četiri radnika nešto raduckaju na ovoj važnoj dionici puta. Neslužbeno, iz novina sam saznao da će radovi biti završeni do Božića. Zašto kažem neslužbeno? Gradilište nije označeno po zakonu. Nema bar jedne gradilišne ploče na kojoj po zakonu treba pisati: tko je izvođač radova, tko je investitor, cijena investicije, tko su projektanti i datum završetka radova. Možda ovakva ploča i postoji na skrivenom mjestu, ja bar takvu nisam vidio. Zašto sam našeg mladog gradonačelnika (rođenog 1969. godine u Nišu) nazvao »univerzalnim menadžerom«? Svoju radnu karijeru, s 18 godina, započeo je kao službenik u MUP-u Srbije, SUP Subotica 1987. godine. U ovoj instituciji odradio je deset godina, nakon malog intermeca s jednom firmom iz Beograda, a sljedećih deset godina radit će kao carinski inspektor i šef subotičke carinske ispostave. U međuvremenu učlanio se u DSS i na parlamentarnim izborima nalazi se na listi ove nekada moćne stranke bivšeg predsjednika Republike, »oca našeg Ustava«. Kao predsjednik općinske organizacije ove partije obnaša direktorsko mjesto u subotičkom ogranku tada još Elektrovojvodine. Kratko, godinu dana, je bio direktor ZOO Palić (valjda zbog toga što voli životinje!?), zatim u Novom Sadu, 2014. godine, postaje direktor društva ED Elektrovojvodina. Po nekim neslužbenim vijestima nije mu bilo milo da se 2016. godine vrati u Suboticu kao gradonačelnik (sada već član SNS-a), mada tu ima veliku kuću s bazenom, uz skromnu plaću od 115.000 dinara. Skoro zaboravih: pored svih važnih dužnosti, u Srijemskoj Kamenici, na Edukons Univerzitetu postao je i magistar ekonomskih znanosti. Za svaki slučaj da je »pod kontrolom centrale«, za menadžericu grada postavljena je gospođa koja je prije radila u ekipi sadašnjeg ministra financija, u vrijeme dok je on bio gradonačelnik glavnog grada. Znači, iskusni kadar s najvišim vezama u republičkoj Vladi. Možda će Subotica iz ovog profitirati, no zasad se radovi na međunarodnom putu sporo odvijaju, a to je djelo gradonačelnika i njegove ekipe.

Anđeo malo garavih krila

Koga jako interesira, može na netu pogledati filmić, u trajanju od dvadesetak minuta, u kom su prikazani, po mojoj procjeni, skromni graditeljski rezultati spomenute ekipe. No, na spomenutom net-prostoru nalazi se i snimka jednog razgovora na kojoj se mogu čuti čudni izrazi i obećanja antropofagije, ali predsjednik Republike je gradonačelnika na neki način »obranio« i nije imao ozbiljne političke i sudske posljedice. No, naišao sam na jedan čudan podatak. Naš gradonačelnik je iz svoje skromne plaće na crnogorskom primorju kupio šest placeva u Kotoru (2015. godine). On je izjavio da su parcele (1768 m²) dio porodične imovine i odbio je objasniti zbog čega se u katastru navodi da ih je on kupio. Očito da se želi baviti turizmom, jer je zatražio i građevinsku dozvolu za gradnju. Što ćete, čovjek mnogo voli graditi!