Arhiv tekstova

Svjetski sportski velikan dobio dostojno obilježje u rodnom gradu

Đuro Stantić, Subotičanin i prvak na međuolimpijskim igrama održanim u Ateni 1906. godine, ponovno je među svojim sugrađanima. Spomenik ovome svjetskom sportašu otkriven je u subotu, 7. rujna, na prostoru današnjeg spajanja Ulice Maksima Gorkog i Beogradske ceste. Starijim sugrađanima na mjestu poznatijem kao kod Ćurine mijane ili golupčije pece. Otkrivanju su, osim poklonika sporta, povijesti i kulture te medija, prisustvovali i članovi obitelji. No, nije bilo predstavnika Grada. 
Pobjednički vijenac od kovanog željeza još uvijek krasi ulaz rodne kuće Đure Stantića na Beogradskoj cesti, odakle je kretao u svijet i vraćao se ovjenčan zlatnom medaljom i pokalom. On je jedan od više značajnih sportaša koji je proslavio Suboticu osvajanjem svjetskog prvenstva 1901. godine u Berlinu i zlatnog odličja 1906. godine, na proslavi deset godina od početka modernih Olimpijskih igara u Ateni. Od tamo je donio u Suboticu prvo službeno priznanje za brzo hodanje u utrci na 3.000 metara. Potrebno je naglasiti kako je ovo bilo međuolimpijsko natjecanje održano između dvije službene suvremene olimpijade, ali u rangu ovoga svjetskog natjecanja. 
Skupština grada Subotice je na jednom od posljednjih zasjedanja donijela pozitivnu odluku o postavljanju spomenika, a njegovu izradu financirala je sama podnositeljica zahtjeva za postavljanje spomenika, Stantićeva rođaka Nada Kozarić.
»Danas mi je puno srce. Dugo smo čekali na ovaj trenutak i doživjeli smo ga stotinu i jednu godinu nakon njegove smrti. Priča o postavljanju spomenika je pokrenuta prije deset godina i konačno smo doživjeli uspjeh. Sada naš Đuro stoji ovdje i promatra prolaznike, gleda prema vlastitoj kući odakle je u ranu zoru polazio na vježbe brzog hodanja do Palića i natrag. Njegov pogled prati promatrača i imate dojam da je i on sada zadovoljan.«
Đuro Stantić je prvi olimpijski natjecatelj koji je osvojio olimpijsko zlato s područja današnje Srbije, istakno je Mihály Vermes, profesor matematike i član poznate sportske obitelji. On je nakon obraćanja pri otkrivanju spomenika podsjetio:
»Stantić se prvi put pojavio na palićkim sportskim igrama koje su postojale u razdoblju od 1880. do 1914. godine. Došao je u građanskom odijelu i čizmama, želeći se natjecati u brzom hodanju. Međutim, žiri mu to nije dopustio budući da nije bio prikladno odjeven. Proradio je njegov bijes i on je uz stazu, skupa s ostalim sudionicima utrke, startao. Na opće čuđenje nazočnih, odjeven u čizme i građansko odijelo, pretekao je sve sudionike, uvježbane sportaše u odgovarajućoj opravi i izbio na vodeće mjesto. Onovremeni trener i profesor u Gimnaziji Nikola Matković zapazio ga je i shvatio da je riječ o iznimnom sportašu, sportskom geniju. Počeo se baviti njime, što je od Stantića učinilo vrhunskog atletu i nogometaša.«
Lajos Vermes, uz veliki broj medalja i sportskih priznanja, zaslužan je i za značajno propagiranje sporta na jugu tadašnje Ugarske. Nesumnjivo je zaslužio spomenik koji sada stoji na Paliću, pored nekoć njegova hotela za sportaše. Za svoja dostignuća u biciklizmu, motociklizmu, atletici i osobito u zrakoplovstvu, Ivan Sarić je također zaslužio spomenik, koji danas stoji u središtu Subotice. Ipak, kako podsjeća povjesničar-amater Ljudevit Vujković Lamić, koji je pružio značajnu pomoć glede izvora informacija, Vermešu i Sariću grad se primjereno odužio za njihova postignuća. »Niti jedan od njih, međutim, nije osvojio titulu svjetskog prvaka, niti su nositelji zlatnoga međuolimpijskog odličja koje ima Đuro Stantić. Pri tome je pronosio ime i slavu Subotice gdje god se natjecao u svijetu. Osobno smatram da je i on zaslužio spomenik. Međutim, niti grad niti sportske organizacije i institucije nisu našle za shodno barem na neki način pomoći podizanje spomenika ovome svjetskom Subotičaninu. Naime, Stantić je u svih 55 utrka u kojima je sudjelovao uvijek bio prvi, od Beča, Praga, Budimpešte, Subotice, Novog Sada, Beograda«, kaže Vujković Lamić. 
Postavljanjem spomenika Đuri Stantiću ispravljena je svojevrsna nepravda, jer se prilikom postavljanja spomen česme s imenima olimpijaca podrijetlom Subotičana prije nekoliko godina na jedinoj subotičkoj aleji njegovo ime tamo nije našlo. Za entuzijaste i istraživače, kao i za studente, zanimljiva je spomen-soba koja je uređena unutar njegove rodne kuće.
Kip od bijelog umjetnog kamena u prirodnoj veličini sportaša, ispred kojeg se nalazi ploča od bijelog granita s uklesanim imenom i osnovnim podacima, izradio je samouki kipar Franjo Mačković. Postavljanje spomenika pomogli su, u vidu praktične nastave, učenici srednje Građevinske škole.
Prigodno, vijest o postavljanju spomenika stiže na 101. obljetnicu od smrti poznatog subotičkog atletičara i ugarskog reprezentativca Đure Stantića koji je preminuo 10. srpnja 1918. 
Održavanje je povjereno Javnom poduzeću za upravljanje putovima, urbanističko planiranje i stanovanje.
Siniša Jurić