Kada je do 1912. godine na Paliću završeno nekoliko značajnih objekata (a u Subotici istovremeno podignuta Gradska kuća), među tvorcima novog izgleda obale jezera stvorena je ideja o postavljanju spomen-česme, kojom će biti krunisan ovaj veliki posao u Banji. I to ne bilo kakve česme na brzinu napravljene, no objekta brižljivo planiranog mjesecima, o čemu su sačuvani dokumenti u Povijesnom arhivu. Zanimljive podatke iz istraživanja objavio je arhivist László Magyar u časopisu Rukovet (broj 1-2-3; 1996. godine). O značaju koji je u pripremi dan spomen-česmi na obali jezera, vidjelo se i iz naslova dokumenta za članove tadašnjeg Gradskog vijeća: »Ovjekovječenje obnove lječilišta Palić putem spomen-obelježja«.
Spomen-česmu projektirali su Marcell Komor i Dezső Jakab, autori i ostalih tada izgrađenih objekata, Vodotornja s tramvajskom postajom, Velike terase, Ženskog štranda i Muzičkog paviljona. Za kreaciju napisa na spomen-obilježju arhitekt Gyula Váli, jedan od važnih članova gradske komisije zadužene za poslove preuređenja Palića, nekoliko mjeseci vodi prepiske s poznatim književnikom Dezsőom Kosztolányijem, kao i Istvánom Iványijem, velikim istraživačem povijesti Subotice i autorom monografija. Dakle, sve se detaljno i kvalitetno planira.
Biranim riječima Kosztolányi predlaže stihove posvećene Paliću iz njegovog nešto ranije objavljenog romana Jadi siromašnog djeteta. I poslije mnogo vremena čitatelji se dive ovim Kosztolányijevim stihovima; tom čistom oduševljenju čudom prirode. No, njih nema na spomen-fontani koju danas vidimo! U originalnim napisima 1912. godine na prvom stupcu uklesani su (skraćeni, pa i, nažalost, izmijenjeni) Kosztolányijevi stihovi, na drugom Iványijevi (skraćeni) podaci, a na trećem tekst o zaslugama gradonačelnika Károlya Biróa za obnovu Palića. Između dva rata tekst je izmijenjen (sadrži povijesne podatke) i od onda je istovjetan na tri jezika.
Subotica iz istog kuta
Stihovi kojih nema
Najave
