Arhiv tekstova
Sve što redovno zaobilazimo
Da je plan bio dobar, došli bismo na ovaj divni planetić sa zadatkom da sjedimo, gledamo i upijamo ljepote. Nekom greškom smo dobili priliku biti ravnopravni u skupini s drvećem, oceanima, životinjama, biljkama i onda je sve otišlo na pogrešnu stranu. Danas gore pluća svijeta, a mi samo izvještavamo. Danas su sve oči uprte u prašume koje nestaju, a mi smo zbunjeni. Tu gdje su veliki iznosi u pitanju, povlači se svaki osjećaj za odgovornost, za očuvanje, za prirodu, a sve što valja nestaje i prestaje.
Danas ne brinem što sve neću stići obići za vrijeme svog života nego o tome što će čovjek uspjeti uništiti za vrijeme mog života. Nismo fer, jer ne marimo, jer zagađujemo, uništavamo, ignoriramo. Ovaj tjedan posvećujem ljepotama prirode koje uporno ignoriram iako se često šunjam oko njih. Četiri godine ljeto provodim u dubrovačkom okrugu, a nikada nisam obišla Ston. Zato ga u ovom broju zajedno »obilazimo«.
Tri razloga zašto otići u Ston
Dragi moji svi i prije svega draga moja ja, Ston je gradić s najdužim zidinama u Europi, a drugim po dužini u svijetu, odmah nakon Kineskog zida. Duge su 5 kilometara i velikim dijelom dostupne za hodanje. Imaju četrdeset utvrda i svojim pružanjem preko brda kreiraju nesvakidašnje prizore. E sad, nakon ovoga mogu ostaviti deset praznih redova, pa nastaviti priču o Stonu. Šalu na stranu, ovo je bio više meni podsjetnik i opomena na što godinama žmirim, dok svake godine poneko ukrade dan i ode u posjet Stonu. Riječ je o gradu koji se ugnijezdio u Malostonskom zaljevu, na samom početku poluotoka Pelješac i ono što je dobio sa zaljevom je čuvenje po kamenicama, koje su od najboljih u svijetu, pa lako možete pretpostaviti da se čitava okolina okoristila time i da je mnogo ugostiteljskih mjesta na kojima možete probati ove specijalitete. To je zapravo jedino što sam odatle probala, jer su frendovi donijeli. Interesantno iskustvo, priznajem. Vjerovali ili ne, ovdje nije kraj kada smo kod epiteta »naj«, i to u svjetskim rangovima. Najstarija solana na svijetu koja i dalje radi je upravo ova koju je Dubrovačka Republika izradila u Stonu, i to s namjerom monopola u Europi. Bez i malo pretjerivanja sol iz stonskih bazena je među najčistijima u svijetu.
I ima i još
E, tu i nastaje problem, jer ako je ovako kako priča obećava, a vjerujem da je još bolje, za Ston će nam trebati još koji dan. Slučajno ili s namjerom u obilasku će se naći fontana, Stonski lapidarij, špilja Gudnja i jedan divan poziv u šetnju, i to Napoleonovom cestom koja se proteže od Stona do Orebića i vjerno svijedoči o francuskom razdoblju na južnodalmatinskom području. Za ovu aktivnost je potrebno izdvojiti 2,5 sata i odnosi se na dionicu od Stona do Ponikova, duljine od 9 kilometara srednjeg uspona, a na njoj sve ljepota do ljepote, znamenitost do znamenitosti. Nisu slučajno obuhvaćeni svi zabačeni predivni predjeli i vidikovci.
Koliko god vam vrijeme ponestajalo, morate ga naći još za dvije stvari, a to su gastro ponuda i prije svega pelješka vina. Stogodišnja tradicija uzgoja vinove loze, vrhunski teren i nesebično društvo Sunca rezultiraju odlično i pune boce zavodljivom tekućinom. Nije tajna da svijet poznaje vina s Pelješca od kojih izdvaja sortu plavac mali, posebno dingača.
A kako bolje završiti ovo putovanje nego uz čašu dobrog vina. I zaključkom da dok bahatost ne popali i uništi sve, želim trčati po prirodi, milovati ju i upijati svaki njen djelić ljepote, bujanja i postojanja.
Gorana Koporan
