Jezero Palić dugo je u žiži interesiranja stanovnika Subotice, mijenjajući kroz mnoga minula desetljeća sustav vode, izgled kupališta, banjske objekte, oblike obaloutvrde, šetališne staze i što-šta još. Gradsko vijeće još 1842. u izvješću navodi kako je Palić u ljetnom razdoblju najposjećenije mjesto u gradu, mada je u to vrijeme, prije izgradnje prvih banjskih objekata, tek nasut put za lakši dolazak iz grada. Iako je obala još neuređena 1837. godine, o prisustvu većeg broja kupača govori bilješka o drvenom kiosku na obali tijekom ljeta, u kome se prodavalo vino (podaci iz istraživanja mr. Gordane Prčić Vujnović, Zaštitar II., 2012.). Prvi manji objekti podignuti su 1845. godine, dok je izgradnjom Toplog kupatila 1852. – 1854., a zatim i hotela Gornje i Donje trščare 1853. – 1854. godine utemeljena banja, te Palić iz izletišta Subotičana prerasta u ljetovalište i vremenom u vrlo uglednu banju.
Spomenuti objekti nepoznati su najvećem broju suvremenika, jer su postupno nestajali u dvadesetom stoljeću. Danas ne postoji niti Blatno, niti Toplo kupatilo, koji su bili osloncem banjskih tretmana posjetitelja koji su dolazili radi liječenja i rehabilitacije. U Toplom kupatilu u kadama se za kupanje koristila zagrijana palićka voda.
Postoje razglednice sa snimkama nekadašnjih kupališnih objekata, a u ovom prilogu je fotografija Jolan Ruth ispred Toplog kupatila na Paliću 1930. godine  (iz privatnog albuma). Zanimljivo foto-svjedočanstvo i o stilu odijevanja toga vrijemena.
Na karti iz 1928. godine prikazan je tadašnji izgled palićke obale i objekti.