Arhiv tekstova
Materijalno ili duhovno bogatstvo
Čovjekov život ispunjen je mnogim brigama, ali kao da je najveća kako steći materijalno bogatstvo. I nekako se sva politika svijeta svodi na njegovo stjecanje. No, u Božjim očima posjedovanje materijalnog ne vrijedi kao u ljudskim. Bog želi od čovjeka da se bogati na jedan sasvim drugačiji način. Isus baš o tome poučava svoje učenike u jednoj zgodi na svome putu u Jeruzalem (usp. Lk 12, 13-21).
Kakvo blago zgrtati?
Poznato nam je da su ljudi od Isusa tražili pomoć najčešće u bolestima, jer su očekivali ozdravljenja. A čovjek iz ovonedjeljnog evanđelja traži pomoć u posve drugačijoj potrebi, u nastojanju da uđe u posjed baštine koja mu pripada. To pokazuje kako on u Isusa ima veliko povjerenje. Ali Isus reagira suprotno njegovim očekivanjima: »Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?« (Lk 12,14). I tako vrlo jasno daje do znanja da ne želi posredovati u njegovoj borbi za naslijeđem. Zbunjuje nas ova reakcija, jer čovjek se obraća za pomoć, ne traži ništa nezakonito, već samo da mu se pomogne kako bi došao do onog što mu po Zakonu sljeduje. Ipak, kao i na mnogo drugih mjesta, Isus se ne dopušta uvući u rasprave o Zakonu nego kao svaki drugi put koristi situaciju kako bi okupljene poučio i dao im do znanja da je nastupilo novo vrijeme koje nadilazi okvire Zakona, koje od čovjeka zahtijeva posve nov način i mišljenja i djelovanja. Isusova pouka nije upućena samo čovjeku koji se obraća za pomoć nego svima okupljenima: »Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.« (Lk 12, 14). Tako je Isus spor oko naslijeđa jednog čovjeka iskoristio za pouku o jednoj puno važnijoj stvarnosti – pohlepa za posjedovanjem nije put k ispunjenju i ostvarenju čovjekova života, nego stranputica.
Da Isus u pouci želi poći dalje od konkretnog slučaja čovjeka koji mu se obratio govori i prispodoba koju je ispričao. Započinje je riječima »Neki bogat čovjek«, dakle taj čovjek može biti svatko kome je krenulo u stjecanju imovine, posrećila mu se rodna godina, odradio je dobre poslove, zaradio je više nego što se nadao i osjeća se imućnim. Ali upravo u tom stavu prema imetku otkriva se loš stav prema životu, jer zbog velikog imetka čovjek misli da je gospodar svega i da je u tome sva sreća života. No Bog mu se obraća s »Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?« (lk 12,20). Bezumnik je u Bibliji svatko tko zaboravlja na Boga i ne računa s njim. Bezumnost bogataša je u tome što svoju sigurnost temelji na materijalnom posjedu, za koja misli da mu jamči sigurnost i uživanje, a zaboravlja da je jedina sigurnost u Bogu, koji je gospodar svega, te da je sreća prevrtljiva, a jedini Bog može na sve utjecati. I čovjekov je život dar od Boga i on ga uzima natrag kad je njemu volja, tada će pitati čovjeka što je s tim darom napravio. Ostaje nam kao opomena rečenica kojom Isus zaključuje prispodobu: »Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.« (Lk 12,21).
Posložiti prioritete
U moderno doba, možda više nego ikad prije, čovjek trči za bogatstvom. Ta ga utrka satire, jer ne može nikako postići ono što bi želio. Stalno želi više, pa ga ta želja odvodi ponekad i na krive putove stjecanja profita. A sve to ne bi li stekao sigurnost, osigurao uživanje. I ova prispodoba, toliko snažna i s tako izraženim upozorenjem kao da je čovječanstvu nepoznata, pa se i dalje sve temelji na materijalnom bogatstvu, a bogati se ponašaju kao da je sva moć u njihovim rukama. Postaju bezumnici koji na Boga zaboravljaju.
Pomislit će mnogi da se ovo na njih ne odnosi jer nemaju bogatstvo, ali nije stvar u količini posjedovanja nego u odnosu prema stjecanju uz koje stoji pitanje: »A gdje je tu Bog?«. Sve započinje time da čovjek nema vremena za Boga, jer u danu ima mnogo poslova koji su profitabilniji od molitve, pa sve češće nema vremena za misu, za sakramente… I tako posao koji donosi zaradu preuzima čovjekov život, a Bog polako iz tog života ispada. Čovjek se materijalno bogati, a duhovno osiromašuje. No, što je vrjednije?
Kad Bog pozove da mu se na onome svijetu pridružimo, sve naše materijalno bogatstvo ostat će ovdje, moći ćemo ponijeti samo ono duhovno. A taj dan za svakoga će doći. Nije Isus nas upozorio da bi nas poplašio, niti da bi osudio one koji imaju već samo da bi nas podsjetio na to što nam trebaju biti prioriteti, te da u svemu trebamo na Boga računati.
