Arhiv tekstova
Broj obrtnika
Razvoj obrtništva zavisi od privrednog i društvenog razvoja pojedinih regija. U kojoj mjeri se civiliziralo stanovništvo, razvijala privreda i društvo južnih dijelova Ugarske oslobođeno od turskih osvajača, u toj mjeri se povećavao i broj obrtnika. Na oslobođenom prostoru Bačke 1720-ih godina živjelo je oko 30.000 stanovnika. Opskrbu artiklima široke potrošnje osiguravala je domaća radinost, a i obrtnici su samo u jesenskim i zimskim mjesecima vršili svoju djelatnost, u proljeće i ljeti bili su zemljoradnici. Još i 1828. samo je njih 4-6 bilo u selima i varošicama (palankama, trgovištima) koji su se tijekom cijele godine bavili obrtništvom.
Prilikom popisa u županiji Bač iz 1715. godine, u devet mjesta županije popisano je 40 abadžija, 20 krznara, 16 obućara, 11 kovača, 7 mesara, 5 užara, po 4 pekara, tesara, kožara, sapundžija, pivara (proizvođača piva), po 2 lončara i kolara, odnosno po 1 bačvar, šeširdžija, zlatar i bravar – ukupno njih 126. Razvrstano po naseljima, u evidenciji je vođeno u Futogu 49, Baji 48, Petrovaradinu 15, Somboru 6, Baču 4, Pivnicama 2, Kovilju, Sivcu i Monoštoru po 1 obrtnik.
Popis iz 1720. godine nije se odnosio samo na županiju Bač nego je obuhvatio i županiju Bodrog, kao i Potisko i Podunavsko vojno-graničarska područja – ukupno 73 naselja, od kojih su u 32 mjesta evidentirani obrtnici, i to u županiji Bač od 27 naselja u 9, u županiji Bodrog od 27 naselja u 7, u Potiskom graničarskom području od 14 naselja u 12, a u Podunavskom graničnom području od 5 naselja u 4 su registrirani obrtnici. Po mjestima, sada ih je već najviše bilo u Baji – 54, Futogu 45, Petrovaradinu 25, Subotici 10, Somboru 9, u Segedinu, Bečeju i Monoštoru po 5, u Titelu i Palanci po 3, a u Kovilju 1 obrtnik. Po struci, odnosno po obrtima, na svim ovim teritorijima bilo je 74 abadžije, 31 ćurčija, 2 kabaničara, 23 obućara, 9 kožara, 4 pekara, 21 mesar, 20 kovača, 3 bravara, 9 dunđera, 7 kolara, 7 sapundžija, 2 bačvara, 3 pivara (proizvođača piva), 5 užara, i po 1 ćerpičar, zidar, puškar, ličilac (moler), lončar, kotlar i sedlar – znači, ukupno 231 obrtnik. U Subotici od 10 obrtnika 4 su bili krojači, 3 ćurčije i po 1 mesar, kovač i tesarski majstor.
Vrste obrta jasno ukazuju da ih nisu odredile samo potrebe stanovništva, već i sirovinska baza koja se mogla naći u mjestu. Koža, krzno i vuna bili su proizvodi mjesnih odgajivača stoke i oni su davali materijal za rad ćurčijama, abadžijama, obućarima, sapundžijama i kožarima.
Tijekom XVIII. stoljeća obrtništvo ne samo da je držalo korak s povećanjem broja stanovnika nego se razmjerno još više razvijalo. Ako prihvatimo da je početkom XVIII. stoljeća u Bačkoj bilo 30.000 stanovnika, onda je na 130 stanovnika dolazio jedan obrtnik – većina stanovnika, prema tome, bila je autarkična (samohrana) i na polju obrtničke djelatnosti. U kasnijim desetljećima, naročito od sredine XVIII. stoljeća, broj stanovnika u Bačkoj skokovito je porastao, prvenstveno uslijed intenzivne kolonizacije koja se odvijala vezano za tri imena: karolinska kolonizacija za vrijeme Karla III. između 1722. i 1726., terezijanska za vrijeme Marije Terezije između 1763. i 1773. i jozefinska za vrijeme Jozefa II. između 1782. i 1787.
Broj stanovnika Bačke 1777. povećao se na 164.356, 1827. na 428.000, a 1846. na 507.820, po statističkim proračunima Eleka Fényesa na nešto manje, na 493.186. Tada je u Bačko-bodroškoj županiji u evidenciji vođeno 13.000 obrtnika, znači, na 37 stanovnika imamo jednog obrtnika, što upućuje na značajan civilizacijski napredak.
Konstituiranje broja stanovnika i obrtnika u Subotici, odnosno broj stanovnika na jednog obrtnika može se vidjeti iz ove tablice:
Godina Stanovnika Broj obrtnika Stanovnika na jednog obrtnika u %
1787. 20.708 239 86 11%
1827. 34.294 978 36 28%
1847. 36.000 1.172 31 32%
Broj onih koji su se u Subotici bavili obrtništvom naravno bio je još veći, ako uračunamo i broj pomoćnika i šegrta. Ako broj onih koji se bave obrtništvom uzmemo kao 100%, onda u okviru toga u Subotici brojčani odnos majstora, pomoćnika i šegrta izgleda ovako:
Godina Majstora Pomoćnika Šegrta Ukupno
1787. 239 – 65% 90 – 24% 39 – 11% 368
1827. 563 – 58% 245 – 25% 162 – 17% 970
1847. 1.172 – 62% 429 – 23% 293 – 15% 1.894
Znači, većina majstora sama je radila u svojoj struci, brojčani odnos pomoćnika i šegta prilično je manji od majstora. Ovo brojčano stanje nije bilo karakteristično samo za Suboticu, jer po popisu iz 1828. od slobodnih kraljevskih gradova u Ugarskoj samo je u četiri grada bio veći ukupan broj pomoćnika i šegta od broja majstora (Győr, Šopron, Košice i Požun – danas Bratislava) i samo se u šest gradova broj majstora podudarao s brojem njihovih namještenika (Pečuh, Székesfehérvár, Esztergom, Arad, Novi Sad i Temišvar).
Atila Dunđerski
