Arhiv tekstova

4 Kako Vi vidite pad nataliteta u Vojvodini i kojim bi se programima i službenim mjerama mogao zamisliti? 

 Na žalost, već dulji period je u Vojvodini, a time i u Subotici prisutan pad nataliteta. Sad je već zabrinjavajuće stanje, skoro na razini 29 posto ispod potreba prostog obnavljanja stanovništva. Naravno, niska razina nataliteta jest nešto što je karakteristika naše civilizacije, ali je rezultat i nedovoljno jasne i konzekventne populacijske politike u oblasti fertiliteta. Živimo u dobu kada je na sceni jedan drugi sustav vrijednosti u kojem visoko mjesto zauzimaju individualizam, emancipacija i hedonizam s materijalističkom sviješću. Sasvim je sigurno da bi se pad nataliteta mogao zaustaviti adekvatnom populacijskom politikom. U Srbiji je vođena određena populacijska politika koja je bila palijativna i kontraproduktivna. Naime, mjere koje su donijete bile su kratka daha, a time su ih građani doživljavali kao manipulacije. U Vojvodini će se na idućoj sjednici Skupštine Vojvodine donijeti Program demografskog razvoja AP Vojvodine s mjerama za njegovo provođenje, koji donosi niz mjera koje su dobre, ali ostaje pitanje njihove provodljivosti i osiguranja sredstava za njih.

4Kakve su perspektive nastave na hrvatskome nastavnom jeziku, te kolokvijalne uporabe hrvatskoga jezika?

 Više sam nego siguran da broj djece u hrvatskim odjelima ovisi prije svega o kvaliteti nastave koja bude u tim odjelima. Da bi nastava u hrvatskim odjelima bila kvalitetna potrebne su sljedeće pretpostavke: nastavni kadar, odgovarajući udžbenici, napori zajednice u ostalim segmentima kulture. Za vjerovati je da će se uskoro razriješiti pitanje kadrova s odgovarajućim doedukacijama, odnosno doškolovavanjem što će činiti da se oni koji rade osjećaju ravnopravnijim i kompetentnijim. Pitanje udžbenika i literature treba razriješiti na dulje staze s pravodobnim i jasnim odgovorima. Zajednica Hrvata treba staviti ovo pitanje u fokus svojih zanimanja, kako bi svi roditelji osjetili da je to preporučljivo i poželjno. Treba osigurati emisije na radiju i TV programe na hrvatskom jeziku, dječji list »Hrcko« treba izlaziti redovitije. Sve to skupa utjecat će da se hrvatski jezik ne koristi samo u školi, sterilnoj i izoliranoj sredini, već će hrvatski jezik postati sastavnica našega svakodnevnog života. Po mojoj procjeni treba što prije prijeći na konkretiziranje otvaranja gimnazije, kako ne bismo zakasnili za to, s druge strane da se sve »nevjerne Tome« uvjere u ozbiljnost i dosljednost zajednice, kada je riječ o obrazovanju na hrvatskom jeziku.