Da nije radosna, bila bi žalosna.
Tako bi se, u najkraćem, mogla prokomentirati vijest da je prije nešto manje od mjesec dana počela sanacija 1.200 četvornih metara mola na Muškom štrandu na Paliću.
Izdvojena iz konteksta, koji podrazumijeva desetljećima dugu agoniju Palićkog jezera, ova informacija svakako spada u red onih pozitivnih, jer se vjerojatno ne bi našao nitko tko bi se protivio izdvajanju deset milijuna dinara za ove namjene. Raduju svakako i riječi rukovoditeljice Sektora za investicije, održavanje i razvoj poduzeća Park Palić Ljubice Bertović da je u tijeku zamjena starih (i dotrajalih) i postavljanje novih fosni od borovine kao što raduje i činjenica da je riječ o trećoj, posljednjoj, fazi rekonstrukcije mola na Muškom štrandu čime će on od rujna u potpunosti biti funkcionalan. Na taj način mol na Muškom štrandu ne samo da će biti funkcionalan i estetski primamljiv nego će imati i vrlo bitnu sigurnosnu ulogu za sve one koji se odluče (pro)šetati po njemu.
Sve ostalo, na žalost, što stoji iza ove informacije je žalosno, jer je žalosna sama suština, a ona je, naravno, vezana za sam izgled i kvalitetu vode u Palićkom jezeru bez čije sanacije i sanacija mola na Muškom štrandu djeluje samo kao šminkanje mrtvaca. U tom smislu vijest od kraja ožujka ove godine da će Vlada Njemačke izdvojiti šest i pol milijuna eura za početak sanacije i zaštite jezera jest ne samo lijepa nego i ozbiljna, prije svega zbog toga što iza nje stoji jedna ozbiljna država koja najavljeno i provede u djelo, jer nije toliko bogata da rasipa novce u džepove politikanata-lopova. Rezultat prve mjere ovog dvogodišnjeg projekta navela je ravnateljica JP-a Palić – Ludoš Márta Dobó: dosadašnji izlov 20 tona srebrnog karasa, a ono što će svakako biti jedan od presudnih faktora za poboljšanje kvalitete vode jest činjenica da ovih dana počinju radovi kanalizacijske mreže na šest lokacija na Paliću, za što je Vlada Njemačke predvidjela dva milijuna eura. Kako navodi ravnatelj JKP-a Vodovod i kanalizacija György Sugár, to znači da će do travnja sljedeće godine biti izgrađeno 15 kilometara kanalizacijske mreže na koju će biti priključeno oko 500 kućanstava, plus još pet kilometara potisnog voda za prebacivanje otpadne vode s Palića na gradski pročistač u Suboticu. Ono što je također lijepo u svakodnevnoj bari ružnih vijesti jest to da će građani za priključak na kanalizacijsku mrežu plaćati 27.000 dinara, uz mogućnost otplate na 24 mjesečne rate. Naime, vjerojatno je manjem dijelu javnosti poznata činjenica da trenutno svega oko 35% stanovnika Palića ima priključak na kanalizacijsku mrežu dok ostalih 65% ima septičke jame iz kojih otpadna voda u velikom broju slučajeva svoj podzemni put završava upravo u jezeru.
Dodamo li ovim vijestima i onu da će se u Kraljevom Brigu, na Paliću i Kelebiji početi s izgradnjom biciklističke staze – u okviru projekta Opti-bike – s ciljem prometnog spajanja ovih mjesta s Tompom (tamo su radovi prema graničnom prijelazu uveliko u tijeku) i Ásotthalomom i rasterećenja prometa u pograničnim mjestima eto povoda onima koji u međuvremenu ne odu u inozemstvo da dio ljeta provedu na obnovljenim molovima na Muškom štrandu. Na koncu ostaje samo jedno pitanje: zašto sve to mi ne znamo sami?
Z. R.