Arhiv tekstova

Pozdrav iz banje Palić!

»’Dragi naši roditelji. Posle kratke vožnje, sretno smo stigli u Suboticu a potom na Palić, gde smo smešteni u jedan stari simpatični hotel. Vreme je divno, voda je ugodno topla i čista, mnogo se kupamo u njoj, a po celi dan se zabavljamo na raznovrsnim toboganima. Hrana je izvrsna, jedemo puno jezerske ribe: pečene i u kotliću kuvane, naročito uveče, kada sedimo na jednoj divnoj starinskoj terasi i slušamo živu starinsku muziku koju izvodi jedan romski orkestar. Primite mnogo pozdrava od Vašeg sina i kćerke, Ivice i Marice!’ Ovu retku, još rukom pisanu razglednicu iz tridesetih godina drugog milenijuma, pronašli su istraživači prošlosti 2050. godine u ruševinama jednog velikog i bogatog salaša u okolini Subotice. Nakon restauracije ova retka razglednica smeštena je u novoizgrađeni muzej grada Subotice, u zbirku starih razglednica Subotice i Palića«. Nedavno mi je moj stari prijatelj pokazao svoj novi futuristički roman na kojem radi. Uz njegov pristanak, omogućeno mi je da objavim ovaj kratki citat, s ciljem da dokažem da danas postoji i pozitivno viđenje budućnosti, ne samo takvi koji predviđaju katastrofu ljudskog društva, atomske ratove i razorene države i primitivne zajednice preostalih preživjelih. Ovakvi futuristički, znanstveno-fantastični filmovi danas se proizvode kao na tekućoj traci, prije svega u SAD-u.

Malo nostalgije

Drugi vid književnosti su memoari, koji odišu nostalgijom za lijepim starim »predratnim vremenima« (zavisno od životne dobi, kao polazište sjećanja uzmite u obzir bilo koji od prošlih ratova). Meni predratno doba počinje šezdesetih godina XX. vijeka, kada je još tramvaj zvonio našim ulicama. U ovo doba godine, znači usred ljeta, od kuće sam stigao za pet minuta do Rudić stajališta i sjedajući u otvorena ljetna kola za pola sata sam stigao do Muškog štranda koji je bio pravo narodno kupalište s velikim drvenim moloima. Tu smo s društvom igrali nogomet u plićaku (danas se to na moru zove »picigin«) i neki od nas su trenirali i plivanje, što je bio užitak nakon zimskih treninga u malom bazenu Fekete kupatila. Pravi užitak je bio pak doplivati u društvu nekoliko drugova i drugarica do usamljenih, izdignutih posebnih drvenih građevina koje su služile za sunčanje usred jezera. Prvi dio maturske večeri također smo proveli na Paliću, u staroj Maloj gostioni uz pratnju ciganske muzike. Ujutro smo se vlakom vratili u grad. Drugi dio mature, kada smo napisali pismeni sastav iz materinjeg jezika i obranili maturski rad iz jednog predmeta, proslavili smo u Klubu umjetnika u zgradi nekadašnjeg Narodnog kazališta. To jutro smo prošetali Korzom pjevajući (ne galameći) i nosili smo veliki maturski tablon i naravno poveću kantu domaćeg vina. Došli smo do kuće razrednog starješine, kome smo za dugo sjećanje predali kolektivnu sliku razreda. Onda još nije bilo nijedne fontane u centru, osim vatrogasnog bazena zaostalog iz rata, ali nije nam padalo na pamet da se okupamo u njemu. Naravno, u to vrijeme nije bilo ni »pleh muzike dragačevskog stila«. No, vremena se mijenjaju, što je sasvim normalno.

Nova vremena, novi trendovi

Opet je ljeto i ja bih vrlo rado malo plivao, recimo u palićkoj vodi. No, to mogu učiniti na vlastiti rizik, jer voda nije za kupanje. Problem palićke vode nije od jučer. Počelo je 1972. godine kada je jezero doživjelo pravu ekološku katastrofu. Sanacija je trajala šet godina. Izgrađen je pročistač otpadne vode, nedovoljnog kapaciteta, pa je dograđen i proširen, ali problem čiste jezerske vode nije riješen, jer, npr., otpadne vode naselja Palić ipak dospijevaju u jezero. Ove godine je gradonačelnik »pompezno objavio« izgradnju kanalizacije. S jednim »iščašenim rješenjem«: umjesto da se izgradi mini biološki pročistač koji može opslužiti naselje, sva otpadna voda će se pumpama, zbog visinske razlike, prebaciti u postojeći pročistač, koji je u slučaju velikih oborina nedovoljnog kapaciteta. Palić bi trebale biti ljekovite toplice, jer (»za sad«) ima dva izvora termalne vode provjerene kvalitete. Od toplica samo tragovi. Na Muškom štrandu postoji jedan »termalni bazenčić« u koji, da mi plate, ne bih ušao, prije svega zbog higijenskih razloga. Gradnja »wellness centra« stoji, podignuti su samo tobogani, bez bazena, bez vode i pratećih zgrada. Znači, za sada ništa od toga. Takav pothvat od prefabriciranih elemenata može izvesti i jedna putujuća cirkuska družina za par dana (kao npr. cirkuski šator), za to nije bilo potrebno dovlačiti izvođača iz Crne Gore. Zato se mogu prošetati i svratiti na riblji paprikaš, ali pošto nemam auto teško mi je uopće doći do Palića, a red vožnje autobusa je takav da ću prije stići biciklom. Ako se želim »banjati«, mogu se s društvom provozati do Kanjiže ili do Pačira, a mogu i u inozemstvo u Mórahalom (6.090 st.) koji je po broju stanovnika manji od Palića (7.745 st.), ali u turističkim sadržajima je daleko bogatiji i možda jeftiniji. Palić je danas »semiturističko« mjesto, bez odgovarajuće kanalizacije. Znate li gdje se može kupiti razglednica Palića ili Subotice? Po mom znanju postojale su dvije prodavaonice, ali nisam siguran da obje i danas rade.