Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Serije koje su se zavukle pod kožu

Stara, šaljiva izreka kaže: najlakši način da ti ime dospije u novine je da ih čitaš dok prelaziš ulicu. Kako sam novinar, nisam pokušavao prakticirat taj način, pa da mi se posreći, a malo riječi o humoru neće škoditi ni u ove dane kanikule, jer humoristično pogonsko gorivo relaksira i osvježava duh i čini čovjeka vedrim i usred dosadnih i tzv. krajnje ozbiljnih stvari. Humor je također i otpor ljudskoj gluposti i taštini, ljepota koja čovjeka svodi da tako kažem – na razumnu mjeru. I ne treba mnogo pameti da se zaključi kako je dan bez smijeha izgubljen dan, bez obzira na razne modele preživljavanja ove vrućinčine.
Nekadašnji montipajtonovac i jedan od vodećih putopisaca Michael Palin nedavno je dobio titulu viteza. S titulama za komičare malo teže ide ovdje. Eto, primjerice, Dragoljub Ljubičić Mićko još nema titulu. Jest da se još nije latio putopisa, ali možda mu padne na pamet da snimi piciginaše na Bačvicama, kao što je to uradio prije tri godine Ser Michael Palin u jednoj reportaži za britansku televiziju BBC, pa da i on dogura do neke titule i kao vitez zaigra picigin, možda baš ne u Splitu nego na nekoj prigodnoj lokaciji s prigodnom momčadi u Srbiji. Mogao bi u tom slučaju malo odmoriti od raznih vrsta izvođenja humora na račun aktualnih političara, a aktualna vlast sigurno bi osigurala odgovarajuće uvjete, koji su veoma zahtjevni za tu igru. A tko zna: možda i organizirati da picigin igraju tri Srbina i dva Hrvata. Dobro, pretjerao sam: jedan Hrvat i četiri Srbina, mada mislim da će ta varijanta teško proći u svezi interesiranja političara, jer u igri picigin nema pobjednika.
A Ser Michael Palin je bio jedan od šestorice članova, glumaca i autora Letećeg cirkusa Montyja Pythona (Monty Pytho’n Flying Circus), čuvene britanske humorističke serije, koja je napravila veliki utjecaj na komediju. Televizijska serija je emitirana na BBC-u koncem 1969. i početkom 1970-ih. U seriji je odbačen koncept »klasične epizode« s logično povezanim skečevima i scenama, a sve epizode imaju i nekoliko Terry Gilliamovih kratkih »crtaća«, kombinaciju »oživljenih« crteža i fotografija na nelogičan način. Montipajtonovci satirom, duhovito i podrugljivo, često na nadrealan i ciničan način kritiziraju negativne društvene pojave i pojedince, uz elegantni smisao za autoironiju, dok velike događaje iz prošlosti i sadašnjosti prikazuju burleskno-lakrdijaški, a ne izostaje ni farsičan pogled na svijet koji ništa ne uzima za ozbiljno. 
Odgovorni su i za naziv pod kojim je postao poznat fenomen internetske neželjene pošte – spam. Kada je na početku uporabe interneta prvim korisnicima počela pristizati neželjena pošta, jedan se obožavatelj skupine sjetio slavnoga skeča Spam, u kojemu je meni jednog kafića nakrcan ponudom konzervirane hrane Spam. Pajtonovci gunđaju: »Jaja i spam; Jaja, slanina i spam; Spam, jaja, spam, spam, slanina i jaja... «.
Stara je fora reći kako Britanci imaju uvrnut, ali zdrav smisao za humor, a činjenica je da imaju čuvene komičare i tradiciju, a bogat engleski jezik omogućuje razigranost s dosjetkama i riječima.
Odrastao sam i sazrijevao umnogome i uz engleski humor. Osim Pajtonovaca, veselio me i pokretao moždane vijuge i humor poput onoga Davea Allena, koji je imao oštar jezik. Emisiju The Dave Allen Show čiji je bio voditelj, prvo je emitirao BBC, a glavne teme su bile seks i religija. Bilo je smijeha i dok sam gledao humoristički serijal Bennyja Hilla u kojoj su zastupljeni geg, pantomima i prenagli scenski pokreti. The Benny Hill Show je prvo prikazivao, a tko drugi, nego BBC, a kasnije Thames TV. Serijal je bio poznat i po završnoj sceni svake epizode u kojoj ostali članovi ekipe jure Bennnyja uz veselu glazbu.
Iščekivao sam svaku epizodu serije Muppet Showa, humorističkog ostvarenja čiji je tvorac lutkar Jim Henson. Voditelj ovog komediografskog šoua je lutka Žabac Kermit (Kermit the Frog) koji nastoji kontrolirati kreativni kaos ostatka ekipe. Čudesni likovi, apsurd i parodija, karakteristika su ove serije, a dvoje staraca smještenih u publiku na balkon, Statler i Waldor, rugaju se i zajedljivo komentiraju šou koji se odvija na sceni. Nisam propuštao ni epizode serije Mućke, tj. Only Fools and Horses, kako glasi originalni naziv serije, a koju je prvi emitirao, naravno, BBC. Jedan sam od mnogih na ovome podneblju kome se ta serija zavukla pod kožu. U seriji braća Del Boy i Rodney pokušavaju ušićariti novce kroz rupe u sustavu, a Peckham je podsjećao na gradove u regiji. Glavni likovi u seriji izbjegavaju posao i plaćanje poreza, a posprdno se gleda na život radničke klase u kvartu Londona – Peckhamu. Autor Mućki je John Sullivan, jedan od najboljih komediografa u povijesti. Briljantnog humora šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća nije manjkalo. Serije za pod kožu su primjerice i Allo allo! i Crna Guja (Blackadder). Obje su vrhunske komedije situacije i obje se se prikazivale na BBC-u. 
U postavkama britanskog humora i skečevima nema pošteđenih. Od pripadnika crkve, političara, činovnika, radnika do krune i ljudi bez obzira na stalež kome pripadali. Ali određena granica se ne prelazi. Što hoću reći? To vam je otprilike kao kada poznanika, prijatelja ili sugrađanina želite u razgovoru podbosti ili šaljivo pozdraviti, napraviti dosjetku, ali tako da se »prozvani« ne uvrijedi, a da ipak dobije porciju. Bez obzira je li to poznata, slavna osoba ili nije. Ostavimo malo sada engleski humor po strani. Sigurno da nije dobro ako na ovom podneblju nema humora na vlastiti ili na račun ovdašnjeg društva. A dobro je rekao američki komičar Groucho Marx: »Ako se ne umiješ smijati na vlastiti račun, bit će mi drago da ja to učinim za tebe.«
Zvonko Sarić

  • Kaleidoskop
  • Kaleidoskop
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay